PragerU | Jesu li neke kulture bolje od drugih?

Mislite li da su Sjedinjene Države i Zapadna Europa sastavljene od imperijalističkih, kolonijalističkih, onih koji iskorištavaju resurse, pohlepnih, grabežljivih ljudi koji mrze ljude smeđe boje kože čije vrijednosti ne vrijedi braniti?

Ako mislite da je ovo pitanje apsurdno i da tako ne misli, grdno se varate. Mnogo ljudi misli. A što je još više uznemirujuće, mnogi od tih ljudi su rođeni i žive na Zapadu. Drugim riječima, preziru vlastitu kulturu.

Ovaj način razmišljanja je proizvod doktrine koja se naširoko podučava u našim školama. Poznata je pod imenom multikulturalizam, vjerovanje da su sve kulture jednake. Drugim riječima, niti jedna kultura, sa svojim vrijednostima, umjetnosti, glazbom, političkim sistemom ili književnosti, nije bolja od druge.

Ali je li to stvarno istina?

Prije nekoliko godina, dobitnik Nobelove nagrade za književnost Saul Bellow, izazvao je veliku kontroverzu kad je rekao: “Nađite mi Tolstoja Zulua, ili Prousta Papuanaca i rado ću ih pročitati.” Zbog te izjave, Bellow je proglašen rasistom.

Ta optužba nema smisla. Bellow nije rekao da narod Zulua ili Papuanaca nije sposoban da proizvede velike pisce. Rekao je da, koliko on zna, do sada to nisu napravili. Ali samom naznakom da su neke kulture više doprinijele od drugih, prekršio je glavno načelo multikulturalizma.

Predsjednik Donald Trump nedavno je izrazio slično mišljenje u Varšavi, u Poljskoj.

“Mi pišemo simfonije. Težimo inovacijama… Cijenimo vladavinu zakona i štitimo pravo na slobodu govora i slobodu izražavanja… Osnažujemo žene kao stupove našeg društva i našeg uspjeha… To je ono što smo mi… To su neprocjenjive veze koje nas vežu… kao civilizaciju.”

Zbog ovog govora Trump je bio okrivljen od strane multikulturalista. Kako je samo mogao reći te stvari, komentirao je jedan pisac, “kao da su te stvari bile jedinstvene nacijama u kojima dominiraju bijelci, umjesto da su to univerzalne istine ljudske rase širom svijeta.”

Tu nastaje problem: Jesu li vrijednosti poput inovacija, vladavine zakona, slobodnog izražavanja i osnaživanja žena ravnopravno rasprostranjene u svim kulturama?

Ako su sve kulture jednake, kako se može objasniti činjenica da je zadnjih 500 godina samo jedna kultura – kultura Zapada, a sada i Amerike – oblikovala svijet?

Pobornici multikulturalnosti to objašnjavaju ugnjetavanjem. Tvrde da je Zapadna civilizacija postala moćna jer je zla. Inzistiraju da se istraživači Zapadne civilizacije trebaju fokusirati na kolonijalizam i ropstvo – jedinstveni mehanizmi Zapadnog tlačenja.

Ali kolonijalizam i ropstvo uopće nisu jedinstveno zapadni. Oni su univerzalni.

Britanci su osvojili Indiju i njom vladali 300 godina. Ali prije Britanaca, Perzijanci, Mongoli, Muslimani i Aleksandar Veliki učinili su istu stvar – osvojili su velike dijelove Indije.

Doista, Britanci su bili šesti ili sedmi kolonijalni osvajač Indije.

Što se tiče ropstva, ono je postojalo u svakoj kulturi. Prevladavalo je u drevnoj Kini, drevnoj Indiji, u Grčkoj i Rimu i u Africi. Američki Indijanci su ga prakticirali mnogo prije Kolumbova vremena.

Ono što je jedinstveno za Zapad, u stvari, nije ropstvo, već ukidanje ropstva. A ono što razlikuje Zapada od ostalih kultura su institucije demokracije, kapitalizma i znanosti. Ove institucije su se razvile zbog neobične dinamike između Atene i Jeruzalema – sintezi klasičnog razuma i judeo-kršćanskog morala.

I vjerujem da upravo te institucije situcije čine izvor snage Zapada i ujedno objašnjavaju njegovu dugogodišnju dominaciju u svijetu.

Najveća snaga Zapada nije samo njegova vojna moć, nego i neusporediva snaga njegovih ideja i institucija.

Ali što je s Amerikom? Ako je Amerika nacija imigranata – uglavnom bijelih imigranata – zar to nije po definiciji multikulturalno društvo?

Nije. Amerika je multietničko društvo. Ne želimo biti multikulturalno društvo. Ja sam imigrant iz Indije. Moja žena je imigrantica iz Venecuele. Unatoč našim etničkim razlikama, oboje smo se asimilirali jedinstvenim vrijednostima Amerika – vrijednostima utjelovljenim u našem Ustavu i našim zakonima. Traženje sreće. Američki san.

Dakle, ne – Sjedinjene Države i Zapadna Europa nisu sastavljene od imperijalističkih, kolonijalističkih, onih koji iskorištavaju resurse, pohlepnih, grabežljivih ljudi koji mrze ljude smeđe boje kože. Naše vrijednosti treba obraniti – ne samo zbog toga što su naše, već zbog toga što su dobre.