MITSOTAKIS: SSSR je rat protiv zapada vodio pomoću tajnih agenata i proxyja

Britanski povjesničar Andrew Roberts učinio je veliku uslugu budućim generacijama sa svojim 5-minutnim videom o povijesti Hladnog rata kojeg je napravio za PragerU. Ali u popratnom kvizu potkrala se sitna greška, koja nam pruža priliku da pobliže pogledamo način na koji su Sovjeti vodili svoj desetljećima dugi rat protiv Zapada.

Pitanje 4 pita: “Budući da je Staljin znao da njegove sovjetske vojne snage ne mogu konkurirati snazi slobodnog Zapada, odlučio je voditi rat koristeći ___________.”

Ponuđeni odgovori su:

a. svemirsku tehnologiju

b. tajne agente

c. proxije

d. nuklearne rakete

Odgovor koji je ispitanik trebao odabrati je “c. proxije”. Ali istina je da je odgovor “b. tajne agente” podjednako važan.

Šteta koju nekoliko dobro strateški postavljenih agenata mogu izazvati nikada ne smije biti podcijenjena. Hladni rati bio vi vrlo drugačiji da Staljin nije imao uspješnu mrežu atomskih špijuna. Monopol koji bi SAD i Velika Britanije držale zasigurno bi umnogome povećao sposobnost slobodnog svijeta da zadrži sovjetsku agresiju i miješanje.

Osim toga, mnogi proxy ratovi Sovjetskog Saveza bili uspješno su precipitirali tajni agenti. Uzmite u obzir:

Korejski rat: Kim Il Sung i Mao preklinjali su Staljina da dozvoli invaziju Južne Koreje. Staljin je odbijao tako dugo sve dok nije stekao sposobnost izgradnje nuklearnog oružja, ljubaznošću GRU-ove mreže atomskih špijuna.

Angolski građanski rat: 1975., pro-komunistički portugalski kolonijalni dužnosnik po imenu Rosa Coutinho, tadašnji portugalski potkralj u Angoli, potajno je kovao zavjeru s Fidelom Castrom da dovede na tisuće kubanskog vojnog osoblja i tona opreme u glavni grad Angole, Luandu. Pomoću toga, komunistička MPLA preuzela je vlast. Nakon toga, Rosa Coutinho ukinuo je angolske izbore, na koje su pristale tri neovisne armije — potaknuvši građanski rat u kojem je poginulo milijun stanovnika Angole i uvukao susjedne države i supersile u sukob.

Egipatsko-izraelski sukob: Na temelju svjedočenja Vladimira Nikolajeviča Sakharova, bivšeg dužnosnika KGB-a koji je prebjegao u Sjedinjene Države, novinar John Barron napisao je da je “KGB kultivacija” egipatskog dužnosnika Samija Sharafa “počela 1955. godine, tijekom posjeta Moskvi s jednom od prvih egipatskih vojnih misija koje su tražile sovjetsku pomoć. Ubrzo nakon toga, pro-komunistički Ali Sabry, koji je u to vrijeme predvodio Egipatski kabinet, imenovao je Sharafa svojim asistentom. Je li to učinio na nagovor Sovjeta, nepoznato je. Sharaf je ubrzo nakon toga reorganizirao Sabryjev ured, u nastojanju da prikupi više moći u svoje ruke i osigura izravan pristup Naseru”. Koristeći Naserovu paranoju i megalomaniju, KGB je uspio izmanipulirati Nasera do te mjere da je ovaj pokrenuo Šestodnevni rat koji se temeljio na lažnim sovjetskim obavještajnim izvorima da Izraelci gomilaju trupe na granici sa Sirijom. (Evgeny Pyrlinm, sovjetski diplomat koji je 1967. predvodio odjel za Egipat u sovjetskom Ministarstvu vanjskih poslova, kasnije je otkrio da “smo Mi [Sovjeti] vjerovali kako će nam rat mogao donijeti koristi. Egipat je imao našu podršku, i političku i vojnu. Mislili smo da će njihove snage demonstrirati prednosti sovjetske potpore. Tako da smo bili uvjereni kako će odnosi snaga na Bliskom istoku biti promijenjeni lokaliziranim ratom”.)

Bilo je mnogo takvih primjera, u mjestima poput Španjolske, pa sve do Kine i Južne Afrike.

Kao što je profesor Roberts rekao, Hladni rat je bila borba između dobra i zla. Danas nam se često govori da su sovjetski špijuni i komunistička infiltracija bili plod mašte desnice, ali nitko nije glasnije upozoravao na komunističke laži i trikove od bivših komunista. Oni su, više od svih drugih, znali kako obmana može čovjeka učiniti nesvjesnim proxyjem zla.

Obje opcije b i c bile bi odgovarajući odgovori na 4. pitanje.

Ako ste ga propustili, evo odličnog Robertsonovog videa kojeg je napravio za PragerU: