Od kraja Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Države i njezini zapadnoeuropski saveznici bili su uključeni u gotovo pola stoljeća dugu, titansku borbu protiv Sovjetskog Saveza, poznatiju pod imenom “Hladni rat”.
Bio je hladan samo u smislu da se Rusi i Amerikanci nikada nisu izravno sukobili.
Ali zasigurno nije bio hladan za Kubance, Korejce, Vijetnamce i ostale koji su se našli uhvaćeni u neumornoj težnji komunista da destabiliziraju slobodni, demokratski, kapitalistički svijet.
Bilo je, dakako, mnogo moralno kompleksnih trenutaka tijekom ove dugotrajne borbe, ali Hladni rat je, u svojoj srži, bio jasan smrtonosni sukob između snaga koje su predstavljale slobodu i snaga koje su predstavljale totalitarizam.
Budući da su u njemu na tisuće — možda i milijuni — ljudi dali svoje živote, Hladni rat se s dobrim razlogom može opisati kao “Treći svjetski rat”.
Poticatelj ovog rata bio je Josef Staljin, diktator i masovni ubojica Rusa i mnogih ne-ruskih naroda, koji su bili inkorporirani su ono što se zvao Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika ili ukratko Sovjetski Savez.
Staljin je znao da njegove sovjetske vojne snage ne mogu konkurirati snazi slobodnog Zapada. Umjesto toga, odlučio je voditi rat preko proxija i masovnom upotrebom dezinformacija.
Njegov početni plijen bila je istočna Europa: Baltičke države — Litva, Estonija i Latvija — kao i Poljska, Rumunjska, Mađarska, Bugarska i Čehoslovačka. Staljin je na kraju rata posjedovao trupe u svim tim zemljama. Unatoč onome što je obećao američkom predsjedniku Franklinu Rooseveltu na konferenciji u Jalti, sovjetski čelnik nije imao namjere ukloniti ih. A stjecanje kontrole nad njihovim vladama pokazalo se lakim zalogajem.
U ožujku 1946. godine, Winston Churchill slavno je izjavio da “od Stettina na Baltiku do Trsta na Jadranskom moru, preko kontinenta spustila se željezna zavjesa”.
Kad je Staljin zaprijetio Grčkoj i Turskoj, predsjednik Harry Truman napokon je rekao dosta. Rođena je tzv. Trumanova doktrina. Sjedinjene Države i njezini saveznici neće dopustiti bilo kakvo daljnje širenje komunističkog carstva.
Hladni rat je započeo.
Tijekom sljedećih pet desetljeća i na četiri kontinenta — Europi, Africi, Aziji i Južnoj Americi — SAD i Sovjetski Savez borili su se za utjecaj — ponekad otvoreno, kao u Koreji i Vijetnamu; a ponekad u tajnosti, preko raznih obavještajnih agencija. Ali moralna linije ove bitke nikad se nije promijenila: sloboda Zapada protiv komunističke tiranije sovjetskog Istoka.
Ipak, u to doba postojali su i oni koji su tvrdili da je Hladni rat započeo pretjeranom reakcijom Zapada: da su ambicije i snaga sovjetskog bloka bile uvelike preuveličane; i da je Amerika, sa svojim masivnim vojnim snagama, bila isto tako odgovorna za Hladni rat kao i Sovjetski Savez. Ali to jednostavno nije točno–kao što dokazuje i ogromna količina podataka iz ruskih arhiva, koji su postali dostupni tek nakon završetka Hladnog rata.
Nikita Hruščov, Staljinov nasljednik, jasno je izrazio sovjetske namjere 1956. godine: rekao je Zapadu: “Zakopat ćemo vas!”. Niti je bilo koja količina pregovaranja–“detant”, kako se to zvalo u to vrijeme– dovela do pravednog zaključivanja rata.
Američki diplomat George Kennan s pravom je upozorio da, osim ako ne postane komunistička zemlja, SAD ne mogu ništa učiniti kako bi zadobile povjerenje Kremlja. Sovjeti se nisu mogli smekšati; samo suzdržati.
Ali čak niti suzdržavanje nije bila adekvatna strategija. Da, Sovjetski Savez nije mogao pobijediti SAD u ratu jedan na jedan, ali nije niti morao.
Pobjeda u Hladnom ratu bi dozvolila–zastrašivanjem i subverzijom–svjetsku dominaciju i učinila komunizam, a ne demokraciju i kapitalizam, nadmoćnom ideologijom.
Tijekom pet desetljeća, u više navrata činilo se da će upravo to biti slučaj. Ali zahvaljujući prvenstveno snažnom vodstvu Ronalda Reagana, Margaret Thatcher i pape Ivana Pavla II., Hladni rat nije završio s pucnjem, već s cviljenjem.
Sovjetski Savez bio je na kraju 80-tih, upotrebljavajući opis povjesničara Paula Johnsona, “dezorijentirani div”–ekonomski uništen, vojno iscrpljen i izgubio svaku mogućnost provođenja svoje volje.
Komunizam je propao na svim poljima–ekonomskom, političkom, moralnom. Pokušao je stvoriti utopiju na zemlji, a umjesto toga stvorio je pakao u svim nacijama koje su potpale pod njegov utjecaj.
Da, snage slobode na kraju su pobijedile u Hladnom ratu. Ali taj trijumf nudi malo utjehe milijunima onih koji su bespotrebno umrli ili patili, bez svoje krivice, za nikad-održivi i danas toliko diskreditirani cilj.
Ja sam Andrew Roberts za Prager University.
