LIMBAUGH: Environmentalizam, panteizam, etatizam i pesimizam

Bez imalo nepoštovanja prema klimatskim alarmistima prošlih pola stoljeća, koji su bili prilično zastrašujući u svojim upozorenjima sudnjeg dana, moderno je doba potaknulo novi val širitelja panike koji prijete da će zasjeniti svoje prethodnike.

To ne bi trebalo obeshrabriti izvorne eko-luđake 1970-ih, koji nisu prikupljali dovoljno empirijskih podataka kako bi podržali svoju rastuću sekularnu religiju. Dajte tim ljudima malo predaha; kako su mogli znati da će se jaja razbijati na njihovim licima zbog predviđanja globalnog zahlađenja? Danas smo mnogo napredniji, tako da njihovo osuđivanje nije fer.

Priznajte. Ne prođe tjedan, a da ne čujete nekakve kataklizmičke vijesti o klimatskim promjenama. Meteorološki aktivisti brilijantno su osposobljeni ugurati bilo kakvu vremensku (ne)priliku ili prirodnu katastrofu u svoju zloslutnu narativu. Ako se temperature u svijetu smanjuju — ili povećavaju — oni to pripisuju općem zagrijavanju. Pojavi li se ozbiljni uragan, to je zbog emisija ugljika zlih kapitalista. Ako su šumski požari u Kaliforniji prouzročeni ili pogoršani njihovim glupim politikama zaštite okoliša, ni ta činjenica ih ne sprječava da bace krivnju na “poricatelje”, jer jedna stvar je sigurna za egomanijake globalnog zatopljenja: Njihove navodne dobre namjere znače da se nikad ne moraju ispričati za svoja dosljedno pogrešna proročanstva.

Jeste li ikad primijetili da sva predložena rješenja za klimatske promjene zahtijevaju masovno širenje vladine kontrole, smanjenje oslanjanja na slobodno tržišno gospodarstvo i predaju našeg nacionalnog suvereniteta globalnim subjektima koji su neprijateljski prema Sjedinjenim Državama i njezinim temeljnim načelima? Je li jednostavno slučajnost činjenica da su neumorni sljedbenici ove panteističke religije politički ljevičari koji žele kontrolirati svaki aspekt našeg života? Da ti kolektivisti vjeruju kako su optimalna rješenja za naše navodne probleme s okolišom utemeljena na tržištu, mislite li da bi nas opsjedali klimatskim promjenama? Ironično, najbolja rješenja su došla iz slobodnog tržišta, no to je tema za neku drugu kolumnu.

Znajte samo ovo: Postoji vladajući pesimizam u humanističkom svjetonazoru koji podržava klimatsku histeriju i prisutan je oko pola stoljeća. Kad sam bio na koledžu 70-ih, ekonomist je jaukao zbog oskudice svjetskih resursa i rekao da moramo stegnuti pojaseve jer bitan ekonomski rast nije više moguć. U njegovu obranu, u to vrijeme živjeli smo pod malaksalosti Jimmyja Cartera.

Etatistima, koji se čine nesposobni zamisliti čudesno kreativna rješenja koja ljudska bića mogu imati ako nisu opterećena vladinom kontrolom i mandatima elita, to je uvijek igra nulte sume. Na sreću po Ameriku, Ronald Reagan je vjerovao da ljudska genijalnost može razviti inovativne procese kako bi nadoknadili ograničene prirodne resurse. Srećom, odbacio je turobnu ideju o ograničenoj ekonomskoj piti. (Brzo premotavanje do danas, hvala bogu što je predsjednik Donald Trump odbacio slično fantastičnu izjavu predsjednika Obame da samo čarobnim štapićem možemo obnoviti radna mjesta u proizvodnji i robustan gospodarski rast u Sjedinjenim Državama. Vidite li obrazac ovdje?)

Dok nas ljevica neumorno bombardira s klimatskim zastrašivanjem, nije bi čudo što su se mnogi prepustili beznadežnosti i očaju. Nije bilo iznenađujuće vidjeti voditeljicu MSNBC-a Katy Tur kako ovaj tjedan izjavljuje svojoj publici da će joj život postati besmislen ukoliko ne počnemo rješavati problem klimatskih promjena. “Danas sam pročitala članak u New Yorkeru i pomislila: ‘Zaboga, koliko je besmislen moj život?'”, rekla je Tur. “I koliko su besmislene odluke koje svakodnevno donosim kad nismo svakodnevno usredotočeni na klimatske promjene, kad one ne predvode svaku od naših vijesti?”

Pretpostavljam da će mnogi od vas ovo primiti s podsmijehom, ali ja vjerujem da je ovo u velikoj mjeri duhovno pitanje. Postoji znatna razlika između dobrih upravitelja zemljom i njezinog obožavanja na mjestu Boga koji ju je stvorio. Općenito govoreći, naši svjetonazori uvelike utječu na naše stavove što se tiče pitanja klimatskih promjena, od početka do kraja. Za sekularne humaniste — onima koji ne vjeruju u Boga i koji imaju tendenciju da misle kako je čovjek mjerilo svega — postoji veća vjerojatnost da će povjerovati kako su ljudska bića dovoljno moćna da unište planet kroz emisije ugljika. I daleko veća vjerojatnost da će vjerovati kako je ovaj život sve što postoji — da ne postoji ništa izvan njega.

Biblija nam govori da je Bog stavio vječnost u naša srca. Prema tome, ljudska bića, rekao je francuski filozof Blaise Pascal, imaju božansku prazninu u svojim srcima koja ne može biti ispunjena niti jednom stvorenom stvari. Ali to ne sprječava nevjernike od pokušaja ispunjavanja te praznine i pronalaženja krajnjeg značenja isključivo u materijalnom svijetu. Obožavanje Zemlje je samo jedan od mnogih impotentnih kvazi-duhovnih nadomjestaka kojima se ljudska bića prianjaju namjesto svog Stvoritelja. Pomolimo se za poniznost i spasenje.