Svake godine, Dan planeta Zemlje popraćen je novim apokaliptičnim predviđanjima. Pogledajmo malo njihovu povijest kako bismo utvrdili koliko povjerenja možemo imati u današnja predviđanja ekologa.
Godine 1970., kad je Dan planeta Zemlje obilježen prvi put, pokojni George Wald, dobitnik Nobelove nagrade i profesor biologije na Sveučilištu Harvard, predvidio je: “Civilizacija će nestati unutar 15 ili 30 godina, osim ako ne poduzmemo trenutnu akciju kako bi se uhvatili u koštac s problemima s kojima se suočava čovječanstvo.” Te iste 1970. godine, Paul R. Erlich, biolog sa Sveučilišta Stanford i autor bestselera “Populacijska bomba”, objavio je da će svjetska populacija uskoro nadmašiti zalihe hrane. U članku kojeg je napisao za The Progressive, predvidio je: “Smrtnost će se tijekom sljedećih deset godina povećavati sve dok najmanje 100-200 milijuna ljudi godišnje neće umirati od gladi.” Godine 1969., dao je ovo upozorenje Britanskom institutu za biologiju: “Da sam kockar, okladio bih se da Engleska neće postojati godine 2000.” Na prvi Dan planeta Zemlje, Erlich je upozorio: “Za 10 godina, sav bitan životinjski svijet u moru će u potpunosti nestati.” Usprkos takvim predviđanjima, Erlich je uspio osvojiti ni manje ni više nego 16 nagrada, uključujući nagradu Crafoord 1990. godine, najvišu nagradu Švedske kraljevske akademije znanosti.
Nigel Calder je u International Wildlife (srpanj 1975) upozorio: “Prijetnja novog ledenog doba sada mora stajati uz nuklearni rat kao vjerojatni izvor masovne smrti i bijede za čovječanstvo”. U Science News (1975), zabilježena je izjava C.C. Whalena iz Svjetske meteorološke organizacije: “Zahlađenje od 1940. godine bilo je dovoljno veliko i dosljedno da se uskoro neće moći preokrenuti.”
Godine 2000., klimatski istraživač David Viner rekao je Independentu, britanskim novinama, da će u roku od “nekoliko godina”, snijeg postati “vrlo rijedak i uzbudljiv događaj” u Britaniji. “Djeca jednostavno neće znati što je to snijeg”, rekao je. “Snježne padaline su postale stvar prošlosti.” U narednih nekoliko godina, Velika Britanija doživjela je neke od svojih najvećih snježnih padalina i najnižih temperatura otkako se evidencija počela voditi 1914. godine.
Godine 1970., ekolog Kenneth Watt izjavio je publici na koledžu Swarthmore: “Svijet se ubrzano hladi već 20 godina. Ako se sadašnji trend nastavi, svijet će biti oko 4 stupnja hladniji što se tiče prosječne globalne temperature 1990., ali 11 stupnjeva hladniji 2000. godine. To je otprilike dva puta više nego što je potrebno za novo ledeno doba.”
Također 1970., senator Gaylord Nelson napisao je u Look časopisu: “Dr. S. Dillon Ripley, tajnik Smithsoniana (institucije), vjeruje da će u sljedećih 25 godina izumrijeti negdje između 75 i 80 posto svih životinjskih vrsta.”
Znanstvenik Harrison Brown objavio je tablicu u Scientific American te godine, procjenjujući da će čovječanstvo ostati bez bakra ubrzo nakon 2000. Olovo, cink, kositar, zlato i srebro trebali su nestati prije 1990. godine.
Pogrešna predviđanja nisu započela s Danom planeta Zemlje. Godine 1939., američki ministar unutarnjih poslova rekao je da će američke zalihe nafte trajati još 13 godina. Godine 1949., tajnik unutarnjih poslova rekao je da se američkim zalihama nafte bliži kraj. Nakon što nisu naučili ništa iz svojih ranijih pogrešnih predviđanja, Američki geološki institut rekao je 1974. da SAD ima samo 10-godišnju zalihu prirodnog plina. Činjenica je da smo od 2014. imali 70 bilijuna (7*1013) kubičnih metara prirodnog plina, što bi otprilike trebalo biti dovoljno za jedno stoljeće.
Obmanjivanje Amerikanaca je dio ekološke agende. Ekološki aktivist Stephen Schneider rekao je za časopis Discover 1989. godine: “Moramo ponuditi zastrašujuće scenarije, iznositi pojednostavljene, dramatične izjave i vrlo rijetko spominjati bilo kakve sumnje koje imamo. … Svaki od nas mora odlučiti koja je prava ravnoteža između djelotvornosti i iskrenosti.” Godine 1988., tadašnji senator Timothy Wirth (dem-Colorado) rekao je: “Moramo zagovarati pitanje globalnog zatopljenja. Čak i ako je teorija globalnog zatopljenja pogrešna, mi ćemo raditi ispravnu stvar u smislu ekonomske politike i environmentalističke politike.”
Amerikanci su platili visoku cijenu zbog vjerovanja u prijevare i laži ekoloških aktivista.
Walter E. Williams je profesor ekonomije na Sveučilištu George Mason.
