EDMONDS: Kako NASA-ina potraga za izvanzemaljcima razotkriva industriju pobačaja

Nakon što sam nedavno završio sastanke u DC-u, prije napuštanja grada zaustavio sam se u sjedištu NASA-e. Pomalo sam svemirski štreber i nisam mogao propustiti priliku za posjet. Suvenirnica je bila prepuna drangulija s različitim prikazima Marsovaca i referenci na izvanzemaljski život. Štreberska zajednica je opsjednuta vanzemaljcima.

Ro je san svakog svemirskog štrebera: pronaći izvanzemaljski život. Samo pogledajte Rat svjetova, Zvjezdane staze, Ratove zvijezda, Andromedu, Zvjezdana vrata i stotine drugih sci-fi ikona; popularna kultura usredotočena je na otkrivanje izvanzemaljskog života više od stotinu godina. A što je još bolje? NASA kaže da će naći život izvan zemlje u sljedećih 10 godina.

Međutim, potraga NASA-e za izvanzemaljskim životom nije ono što biste isprva očekivali. Kad vi i ja čujete “izvanzemaljski život”, mi pomislimo na male zelene ljude. NASA, s druge strane, jednostavno misli na neke tragove organskog materijala izvan Zemlje. To ne mora biti čak jako veliko ili složeno — jednostavni mikrob poslužio bi svrsi.

To me navelo na razmišljanje.

Kad bi tijekom znanstvenog eksperimenta na asteroidu iz dubokog svemira NASA pronašla tračak organske sluzi, to bi promijenilo svijet. Znanstvenici bi pohvalili nevjerojatno otkriće i počeli izrađivati nove teorije o podrijetlu ljudskog života na Zemlji. Moji bi unuci u školi čitali o najvećem ljudskom postignuću do danas: otkriću izvanzemaljskog života u tom veličanstvenom tračku sluzi.

A opet, usprkos neosporivim i nepobitnim dokazima da ljudski život započinje u trenutku začeća, čujemo rastući krik industrije pobačaja da je dijete u utrobi samo nakupina stanica. Samo ove godine, čuli smo aktiviste za pobačaj kako jedan za drugim izlaze i izražavaju protivljenje Zakonu otkucaja srca države Georgije tvrdeći da su ritmički otkucaji srca, kompleksni genetski kod i zamršena fiziološka struktura djeteta u maternici na neki način antonim životu.

Nema previše smisla da tehnološki najnaprednija vrsta na planetu, koja se hvali svojim ogromnim znanjem i mudrosti, gleda prema zvijezdama kako bi pronašla i najmanje zrnce izvanzemaljskog života, dok istodobno negira postojanje ljudskog života točno ispred naših noseva.

No, industrija pobačaja i #fakenews mediji naporno su radili zajedno kako bi osigurali da je znanost o životu u utrobi skrivena, pogrešno predstavljena i potisnuta od javnosti — samo pogledajte nedavni dopis NPR-a (Nacionalni javni radio) objavljen kao odgovor na naš opsežni izvještaj o Zakonu otkucaja srca države Georgije u kojem zahtijeva od svojih surogata da nikad ne koriste riječi “otkucaji srca”, “nerođeno” ili “beba”.

To je zato što bi ljudi, kad bi više njih znalo da od samog trenutka začeća mali ljudski embrij sadrži svaku nit DNK koji određuje boju kose, boju očiju, pa čak i otiske prstiju, možda tu nakupinu stanica vidjeli u ispravnijem svjetlu. A kad bi Planirano roditeljstvo trošilo manje vremena potiskivajući spoznaju da bebino srce kuca već sa 6 tjedana, da su mozak i ostali glavni organi razvijeni već s 10 tjedana, da je ona u potpunosti formirana do 12. tjedna, moralo bi braniti užasnu činjenicu da se gotovo 90% pobačaja odigra do tog vremena.

Čineći to, zagovornici pobačaja stvorili su raskorak u sustavu vrijednosti naše kulture kada je riječ o ljudskom životu u utrobi. Kad je fetus željen, onda je beba. Kad predstavlja neugodnost, onda je nakupina stanica. Kad otkrijemo nit izvanzemaljske sluzi, to je izvanzemaljski život. Kad otkrijemo kucajuće srce, to je proizvod začeća.

Na sreću, val pro-life zakonodavstava koji ove godine preplavljuje našu naciju ukazuje na to da dezinformacije industrije pobačaja i namjerno potiskivanje znanosti napokon ne uspijevaju. Većina Amerikanaca zbraja dva plus dva, znanost pobjeđuje, a mi ponovno gledamo na dragocjeno dijete u utrobi kao na život vrijedan zaštite.

Po prvi put shvaćamo da, ako ćemo osvojiti svaki kutak Sunčevog sustava, a opet uskratimo osobnost najugroženijim članovima naše vrste, postajemo samo barbari koji putuju svemirom.

Sve je jasnije da Amerikanci sada prepoznaju da najmonumentalniji život koji se može otkriti nije u toj potrazi za zrncem, već dragocjeno dijete zaštićeno u majčinoj utrobi koje čeka na svoj red da usmjeri svoj pogled prema nebu i u čudu gleda zvijezde.

Joshua Edmonds je izvršni direktor organizacije Georgia Life Alliance, državne podružnice Nacionalnog prava na život.