PRAGER: Zašto ljevica ne voli Božić

Mnogi na ljevici (za razliku od liberala) već više od generacije vode rat protiv Božića. Ljevičari uvijek poriču da postoji rat protiv Božića i ismijavaju one koji tvrde suprotno.

Postoji nevjerojatna drskost ili nedostatak samosvijesti kad ljudi nešto rade, a opet poriču da to rade. Ali dokazi su neumoljivi. Ljevica je spriječila škole da nazivaju Božićne praznike tim imenom — imenom kojim su ih škole nazivale tijekom čitave američke povijesti, sve do nekoliko posljednjih desetljeća. Gotovo svaka ne-kršćanska škola u Americi Božićne praznike sad naziva “zimskom stankom”. Sve manje i manje Amerikanaca, trgovina, kompanija ili medija želi ljudima “Sretan Božić”, preferirajući sterilizirane “sretne praznike” (usprkos činjenice da ogromna većina Amerikanaca slavi Božić). I u samo jednoj generaciji, gotovo svaka američka tvrtka prešla je iz održavanja “Božićne zabave” u održavanje “praznične zabave”.

Nakon što sam u prošlosti pisao o neistinitosti tvrdnje da “Sretan Božić”, “Božićni praznik” i “Božićna zabava” nisu dovoljno “inkluzivni”, ovdje neću ponavljati tu poantu. Dovoljno je reći da je potrebna zadivljujuća razina narcisizma da ne-kršćanin bude uvrijeđen spominjanjem Božića i zadivljujuća razina pakosti kako bi pokušao lišiti ogromnu većinu kolega Amerikanaca od javnog spominjanja svog praznika.

Umjesto toga, želio bih vam objasniti zašto se to dogodilo.

Argument “inkluzivnosti” je toliko apsurdan — ja sam religiozni Židov i ne mogu čak ni pomisliti da sam na bilo koji način uvrijeđen ili da se osjećam “ne uključenim” pozivom na Božićnu zabavu — da moraju postojati drugi ili barem dodatni razlozi ljevičarskog kastriranja Božića.

I postoje.

Jedan je taj što ljevica u kršćanstvu vidi svog primarnog ideološkog i političkog neprijatelja. I to s pravom. Jedina velika organizirana opozicija ljevici dolazi od tradicionalne kršćanske zajednice — evangeličkih protestanata, tradicionalnih katolika i vjernih mormona — kao i od ortodoksnih Židova. Ljevičarstvo je sekularna religija koja sve ostale religije smatra nemoralnima i lažnima.

Od Karla Marxa do Vladimira Lenjina i Georgea Sorosa, ljevica je općenito smatrala religiju, a osobito kršćanstvo, “opijatom za mase” — drogom koja zatupljuje mase u prihvaćanje svog potlačenog stanja i stoga ih sprječava od sudjelovanja u revoluciji.

Ljevica razumije da što više ljudi vjeruje u kršćanstvo (i judaizam), to postoje manje šanse za povećanje njihove moći. Ljevicu ne zabrinjava islam, pošto ga smatra saveznikom u svojoj borbi protiv Zapadne civilizacije i pošto ljevičari nemaju hrabrosti suprotstavljanja islamu. Oni znaju da bi suočavanje s religioznim muslimanima moglo biti fatalno, dok suočavanje s religioznim kršćanima ne predstavlja nikakav rizik.

Drugo, ljevica smatra kršćanstvo u Americi intrinzičnim dijelom američkog nacionalnog identiteta — identiteta koji želi izbrisati u korist identiteta “građanina svijeta”. Ljevica nije vodila rat samo protiv Božića; ona je nastojala potkopati sve ostale praznike nacionalnog identiteta. Zbog raznoraznih razloga, ne samo ljevice, Amerikanci više ne slave rođendan Georgea Washingtona (njega je de facto zamijenio krajnje besmisleni “Predsjednički dan”) ili rođendan Abrahama Lincolna, kao što su to činili kad sam ja bio dijete, kad moj otac bio dijete i kad je njegov otac bio dijete. Jedini Amerikanac koji se slavi u državnom prazniku je Martin Luther King Jr., koji je ljevici prihvatljiv budući da nije bijelac. Jedan od dokaza ljevičarske želje za potkopavanjem američkih državnih praznika je njezin rat protiv dva preostala specifično američka praznika: Četvrtog srpnja i Dana zahvalnosti.

Ljevica Dan zahvalnosti smatra povijesnom prijevarom i nemoralnim slavljem “genocida” nad američkim Indijancima — što danas američku djecu podučavaju u mnogim američkim javnim školama. A “sretan Dan zahvalnosti” zamijenjen je sa “sretnih praznicima”. Što se tiče Četvrtog srpnja, New York Times predvodi taj pokušaj potkopavanja slavljenja rođendana Amerike objavljujući da je stvarno utemeljenje Amerike bila 1619., godina, tvrdi Times, kad su afrički robovi prvi put stigli na američki kontinent.

Naravno, još uvijek postoje Dan veterana i Dan sjećanja, ali oni nisu specifično američki državni praznici; gotovo svaka država ima takve praznike.

No, Božić za ljevicu predstavlja problem. On slavi religiju i to čini na tipične američke načine (uzmite, na primjer, američku božićnu glazbu).

Treći i posljednji razlog jest taj što je ljevica lišena bilo kakve radosti. Na što god ili na koga god ljevica utječe ima manje radosti u životu. Sreo sam mnoge sretne i nesretne liberalne i sretne i nesretne konzervativce, ali nikad nisam naišao na sretnog ljevičara. I što idete više lijevo, to ćete sretati ljuće i nesretnije ljude. Sretne žene i sretni crnci, na primjer, daleko će vjerojatnije biti konzervativni nego na ljevici.

Božić je jednostavno previše radostan za ljevicu. “Sretno, veselo” nije ljevičarski termin.

Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.