DRIESSEN: Dvije nuklearne opcije

Slušali smo o “nuklearnim opcijama” otkad je Harry još uvijek bio senator Reid. Amerika se sad suočava s dvije nuklearne opcije: jedna uključuje političku moć, a druga moć vođenja energetski neovisne ekonomije. U političkoj areni, predsjednik Biden i njegovi saveznici već su krenuli nuklearno.

Ponovnim oživljavanjem duboke države, tim Biden-Harris pročišćava Nacionalni odbor za radne odnose i druge dužnosnike, vraća Ameriku pod palac Pariškog klimatskog sporazuma i izdaje izvršne diktate za blokiranje cjevovoda Keystone i zakupa, bušenja, frakturiranja i proizvodnje nafte i plina (između ostalog). Na tisuće visoko plaćenih radnih mjesta će nestati gotovo preko noći, a tijekom sljedećih nekoliko godina na stotine tisuća, a zatim i milijuni — zajedno s desecima milijardi dolara državnih i saveznih prihoda od poreza i naknada.

Biden može nominirati “najraznolikiji kabinet u povijesti” — prema rasi, spolu i seksualnoj orijentaciji. Ali neće biti raznolikosti u mišljenju ili govoru. Svaki nominirani je Istinski vjernik u “klimatski kaos” i našu navodnu sposobnost kontroliranja Zemljine klime “tranzicijom” Amerike u “čistu, obnovljivu” energiju:

Gina McCarthy kao nacionalna savjetnica za klimu, John Kerry kao predsjednički izaslanik za klimu, Michael Regan kao direktor Agencije za zaštitu okoliša, Jennifer Grenholm u Ministarstvu energetike, Pete Buttigieg u Ministarstvu prometa, Debra Haaland na čelu Unutarnjih poslova i mnogi drugi, čak i u Ministarstvu obrane i USAID-a. Klima će biti pokretač energetske i ekonomske politike, dok će Big Media i Big Tech promovirati Bidenovu agendu i cenzurirati i ušutkavati skeptike klimatskog kaosa, republikance i druge konzervativne glasove u SAD-u i šire. Toliko o demokraciji i jedinstvu.

Vjerojatno će uskrsnuti tužbe-i-nagodbe, pri kojima environmentalističke skupine tuže vladu kako bi ova nametnula pravila koje parničari i regulatori žele, ali ne mogu provesti putem uobičajenog donošenja propisa. Stranke pronalaze prijateljski nastrojene sudove, a vladina agencija pristaje riješiti slučajeve prema prethodno dogovorenim uvjetima. Pariški sporazum će pružiti ovoj industriji klimatskih parnica bezbrojne mogućnosti.

Njihov cilj je hiperregulirati i odmah zatvoriti što više moguće fosilnih goriva, a nakon toga zabraniti prodaju vozila s unutarnjim izgaranjem do 2035. godine i iskorijeniti američku uporabu nafte, prirodnog plina i ugljena do 2050. godine. To je 80% energije koja pokreće američke industrije, kućanstva, bolnice i životni standard. Izbrisano.

Covid zatvaranja će postati test naše podložnosti njihovim zahtjevima — i njihovu sposobnost diktiranja koliko i kakvu energiju, kuće, automobile, poslove, hranu i slobode nam je “dopušteno” imati. Obitelji pogođene zbog ovih zatvaranja će biti još jače i duže udarane.

Kongres se također sprema za nuklearnu opciju. Predsjednica Doma Nancy Pelosi i senator Chuck Schumer pripremaju ukidanje opstrukcije u Senatu što bi mogao biti nagovještaj Green New Deala koji mnogi demokrati smatraju “kako-promijeniti-čitavu-ekonomiju-stvari”.

Pozivajući se na kompjuterske modele i istraživanja koja često skrivaju podatke i pogrešno prikazuju planetarnu stvarnost, oni inzistiraju da se suočavamo s klimatskom krizom koja opravdava radikalno djelovanje. Međutim, kako klimatolog dr. Roy Spencer ističe, klimatski modeli sad proizvode i predviđaju “najmanje dvostruko više zagrijavanja” nego što ga zapravo vidimo. Jednostavno ne postoji klimatska izvanredna situacija: niti u temperaturama, niti u učestalosti uragana, tornada, poplava, suša, šumskih požara ili drugih događaja koje navodno potiče CO₂. Klimatske katastrofe su izmišljene.

Također inzistiraju da će ostatak svijeta “slijediti naš primjer”. U stvarnom svijetu, Kina, Indija i ostale zemlje grade na tisuće elektrana na ugljen i plin i na svoje ceste postavljaju milijune neelektričnih automobila. Te zemlje žele električnu energiju, radna mjesta, mobilnost i suvremeni životni standard. Nisu vezane ograničenjima Pariškog sporazuma ili rokovima i ne namjeravaju biti vezani. Oni znaju da su fosilna goriva ključ za bolju budućnost, dok bi energija vjetra i sunca ovjekovječila siromaštvo, bijedu i česte nestanke energije.

Možda ono najnevjerojatnije od svega, oni su sami sebe uvjerili da možemo brzo, jednostavno, povoljno i ekološki zamijeniti američka (i globalna) fosilna goriva vjetrenom i solarnom energijom, baterijama i biogorivom. Oni nemaju pojma koliko bi taj zadatak bio monumentalan. Samo u Sjedinjenim Državama morali bismo godišnje zamijeniti 7,5 milijardi megavat-sati električne energije iz ugljena, nafte i prirodnog plina u današnjim vozilima, tvornicama, grijanju, kuhanju i brojnim drugim namjenama. To čak ne uključuje petrokemijske sirovine za boje, plastiku, farmaceutske proizvode, sintetička vlakna i druge proizvode.

Zamijenili bismo pristupačnu 24/7/365 pouzdanost za skupu, subvencioniranu energiju ovisnu o vremenu. Oni govore kao da će to zahtijevati lako upravljiv, jedna primjetan broj vjetroturbina, solarnih panela, rezervnih baterija, dalekovoda te farmi kukuruza i soje. Računajte — i uzmite u obzir potrebu za instaliranjem velikog broja turbina, ploča i farmi biogoriva u neoptimalna područja. Govorimo o energetskim postrojenjima industrijske veličine, rudarenju i tvornicama u razmjerima koji nisu dosad viđeni u ljudskoj povijesti. Američki i globalni utjecaj na krajolik, staništa, divlje životinje i kvalitetu zraka i vode bio bi porazan.

Na sreću postoji druga nuklearna opcija. Ako je tim Biden-Harris odlučan u eliminiranju fosilnih goriva, mogao bi učiniti više za promicanje nuklearne energije. Isto kao i Afrika — i Europa, Azija i ostatak svijeta. Nuklearne tehnologije brzo napreduju, a moderni dizajni nuklearnih elektrana su znatno superiorniji (i jeftiniji) od svih prethodno izgrađenih.

Postrojenja 3. i 4. generacije imaju ugrađene značajne sigurnosne mjere koje sprječavaju topljenje jezgre. Mali modularni reaktori (SMR-ovi) mogu biti veličine od samo 100 MW. Jedna može napajati grad, mogu se nadodavati kako grad raste, a nekoliko njih može se povezati za napajanje velikog metropolisa. Pebble Bed modularni reaktori koriste uran u obliku peleta veličine zrna šećera, od kojih je svaki posebno premazan i zatim povezan u grafitne kuglice veličine lopte za kriket ili lacrosse. U pripremi su također i druge tehnologije.

U prošlosti, SAD su gradile jedinstvene goleme elektrane, poput Palo Verde izvan Phoenixa u državi Arizoni; tri reaktora od 1.270 MW koji godišnje proizvode 32 milijuna MW-sati. Uobičajeno su se gradile godinama, nakon desetljeća pregleda, dozvola i parnica. Danas bismo mogli koristiti “koncept flote” za izradu istih provjerenih, sigurnih dizajna, često istih, iskusnih ekipa.

Višestruki napredni dizajni reaktora američkih kompanija već su u raznim fazama razvoja. Holtec International pokušava dovršiti istraživanje i razvoj modernog SMR-160 “sljedeće generacije” koji bi se mogao izgraditi u Lacey Township, državi New Jersey, gdje je nekoć radila nuklearna elektrana Oyster Creek s kipućim reaktorom snage 636 MW. Ona bi napajala otprilike 160.000 kućanstva i ne bi koristila pumpe ili ventile; sve njezine ključne komponente, uključujući rashladnu vodu, zapečaćene su zatvorenim objektima.

Nuklearna regulatorna komisija dala je odobrenje dizajnu lakovodnog reaktora NuScale Power i Oklo Power za jedan od prvih nuklearnih dizajna koji ne koristi vodu kao rashladnu tekućinu. (Hladi se plinom.) Oklo, NuGen i druge kompanije također grade 1,5 do 20-MW “mikroreaktore” koji bi se mogli koristiti u svemiru, u udaljenim zajednicama van mreže, rudarskim operacijama i vojnim bazama. Američko Ministarstvo energetike nedavno je dodijelilo bespovratna sredstva za pokazni program za ne-lakovodne reaktore koji bi mogli biti u funkciji u roku od sedam godina.

To su fascinantne perspektive — bilo da ih pokreće “klimatska kriza” ili drugi razlozi. I dok će neki i dalje brinuti o nuklearnoj energiji kao “prijetnji zdravlju i sigurnosti”, tim Biden-Harris, Kongres, environmentalisti i građani u cjelini moraju barem priznati središnju stvarnost. Relativno je lako zatvoriti i isključiti fosilna goriva. Njihova zamjena je skupa i teška.

Stare nuklearke zasigurno imaju problema sa sigurnošću, iako je vrlo malo ljudi umrlo od najpoznatijih nesreća u Černobilu i Fukušimi. Moderne nuklearne elektrane obećavaju da će biti daleko bolji, sigurniji, isplativiji i pouzdaniji izvori obilne, pristupačne električne energije bez CO₂.

S druge strane, pseudo-obnovljiva energija donosi svoje vlastite probleme: milijune turbina daleko viših od Spomenika Washingtonu; milijarde panela koji se prostiru desecima ili stotinama četvornih kilometara; tisuće baterijskih modula teških više od pola tone u skladištima, na čekanju da zapale monstruozne požare; rudnici u Kini i zemljama Trećeg svijeta, preplavljeni uništenjem zemljišta, zagađenjem i kršenjem ljudskih prava. Nema besplatnog ručka.

Paul Driessen je viši savjetnik za politiku Odbora za konstruktivnu sutrašnjicu (www.CFACT.org) i autor mnogih članaka u vezi okoliša.