Ostalo

O’NEILL: Zašto su eko-alarmisti gotovo o svemu u krivu

I tako se pokazalo da su izvješća o smrti Velikog koraljnog grebena uvelike pretjerana. Godinama su nam govorili da čovječanstvo polako guši ovaj veličanstveni koraljni greben na obali Queenslanda. Guardian je čak objavio osmrtnicu. Doslovno je naslovljena “Veliki koraljni greben: osmrtnica”. “Sjemena uništenja grebena dobro su ugrađena”, objavljeno je. I svi znamo tko je kriv za ovo “uništenje”: marodersko čovječanstvo. Uvijek smo mi. Rečeno nam je da su brodarstvo, pretvaranje grebena u turističku atrakciju i, naravno, zla industrija ugljena u Queenslandu desetljećima bili u “sudaru” s ovim prirodnim čudom. “Klimatske promjene ubijaju Veliki koraljni greben” — glasila je iskrena, zastrašujuća presuda 2017. godine.

A sad? Greben je u redu. Zapravo je u boljem stanju nego što je godinama bio. Autori osmrtnice grebena usredotočili su se na problem “izbjeljivanja“. To je mjesto gdje se koralj nađe pod stresom zbog toplije vode od prosjeka, reagirajući izbacivanjem algi koje žive u njemu, nakon čega postaje slab i ponekad umire. Koralji postaju smrtno bijeli, stoga naziv “izbjeljivanje”. Ogromni dijelovi koralja u ovom golemom sustavu grebena, koji se proteže na nevjerojatnih 1.400 milja (~2.250 km), izbjeljivani su posljednjih desetljeća. I osim ako se “klimatski uvjeti ne stabiliziraju“, osim ako čovječanstvo ne obuzda svoje ludorije koje zagrijavaju Zemlju i more, onda bi i ostatak mogao biti izbijeljen, govorili su nam. Samo što se to nije dogodilo. Uopće. Novo istraživanje grebena koje je proveo Australski institut za nauku o moru izvješćuje da se koraljni pokrov na grebenu spektakularno oporavio. Na dvije trećine grebena, koraljni pokrivač je na najvišoj razini od početka mjerenja, prije 36 godina. Od novinskih osmrtnica od prije samo nekoliko godina do dobrog zdravlja u 2022. godini — ovaj greben je Lazar prirodnog svijeta.

Trebali bismo se podsjetiti koliko su izvješća o smrti grebena bila važna za narativ klimatskih promjena. Bilo je beskonačnih naslova koji su izazivali strah o smrtonosnoj prijetnji koju radišno čovječanstvo predstavlja najvećem sustavu koraljnih grebena na Zemlji. Slike bolesnih bijelih koralja korištene su za poticanje eko-propovijedi elita, kako bi se dodala težina njihovoj priči o tome da je ljudski utjecaj na prirodni svijet opaka i ubojita stvar. Greenpeace je čak održao podvodni prosvjed u grebenu, s transparentom na kojem je pisalo “Ugljen ubija greben”. Stvarno? Proizvodnja ugljena u Queenslandu je u stalnom porastu — Queensland proizvodi milijune tone ugljena svake godine — a opet, zdravlje grebena se poboljšalo. Lažne vijesti, Greenpeace?

“Pomalo iznenađujuće” vijesti o dobrom zdravlju grebena — kao što to jedne novine diplomatski opisuju — predstavlja vrlo težak udarac apokaliptičnom zastrašivanju eko-elita. Naravno, kao što se gotovo svako izvješće namučilo istaknuti, činjenica da je došlo do zapanjujućeg oporavka pokrivenosti koraljima ne znači da u budućnosti neće biti masovnog izbjeljivanja koralja. “Rekordna pokrivenost Velikog koraljnog grebena je dobra vijest, ali klimatska prijetnja ostaje”, napominje vječito depresivni Guardian. Nad svakom pozitivnom stvari uvijek se nadvije oblak.) A opet, trenutačni oporavak grebena dovodi u pitanje katastrofizam zelenog svjetonazora, priče o nepovratnom propadanju kojima nas eko-histeričari neumorno bombardiraju. Čovječanstvo, kao što nas neumorno podsjećaju, nastavlja proizvoditi i zagađivati i općenito biti pošast ovog planeta, a opet, u isto vrijeme, zdravlje grebena se poboljšalo. Možda ipak nismo masovni ubojice prirode?

Smrt Velikog koraljnog grebena samo je najnovija eko-apokalipsa koja se nije ostvarila. Desetljećima su naše elite predviđale smrt i propast na globalnoj razini, a ništa od svega toga se nije ostvarilo. Sjećate li se “globalnog zahlađenja”, ideje iz 1970-ih godina da Zemlja ide prema novom ledenom dobu? Čak je i CIA predvidjela “štetne globalne klimatske promjene” s “više snijega [i] hladnih razdoblja”. Bila je to, naravno, besmislica, baš kao što to potvrđuje i ovotjedni toplinski val. “Ledeno doba koje se nikad nije dogodilo”, kako je glasio jedan naslov prije nekoliko godina. Onda je tu i “populacijska bomba“, grozničavo uvjerenje da se rađa toliko nesnosnih ljudi da ih nećemo moći sve nahraniti, još jedna panika iz 1970-ih godina. Trenutačno na Zemlji postoji gotovo osam milijardi duša — u usporedbi s manje od četiri milijarde 1970-ih — i naš revolucionarizirani sustav poljoprivredne bogate gnojivima znači da ih sve možemo održati.

Moja školska generacija iz 1980-ih će se sjetiti zastrašujućih školskih rasprava o “kiselim kišama” — još jednom apokaliptičnom scenariju koji je došao i prošao. “Krčenje šuma” bila je još jedna često ispričana eko-horor priča. Čovječanstvo ubija svjetske šume, govorili su nam. Zapravo, živimo u razdoblju “šumskih dobitaka“. Čak se i gubitak šuma u tropskim područjima “nadoknađuje dobicima drugdje”. A što kažete na globalno ozelenjavanje? Od 1982. godine, planetu je svake godine dodano 618.000 četvornih kilometara dodatnog zelenog lišća. To je ekvivalentno tri Velike Britanije godišnje. Zelenilu, baš kao i Velikom koraljnom grebenu, ide sasvim dobro.

Proročanstva o Sudnjem danu neprestano se ruše. Imamo “pet godina kako bismo spasili svijet”, rekao je Economist — 2007. godine. Imamo “10 godina kako bismo spasili svijet”, rekao je UN — 1989. godine. Imamo “četiri godine kako bismo spasili svijet”, rekao je znanstvenik i klimatski stručnjak NASA-e, Jim Hansen — 2009. godine. Smak svijeta jednostavno nikada ne dolazi. A opet, umjesto da razmišljaju o rupama u svojoj činjenično-šupljoj apokaliptičnosti, dežurni Nostradamusi jednostavno mijenjaju datum propasti. I tako nam je 2018. godine rečeno da imamo 12 godina za spašavanje svijeta. Je li netko za okupljanje 2030. godine kako bismo proslavili još jednu propalu apokalipsu? Mogli bismo to učiniti na koraljima bogatom Velikom koraljnom grebenu.

Eko-alarmisti nisu u krivu samo u vezi sa smrću Zemlje — oni su u krivu u vezi sa životom na Zemlji upravo sada. Poruka koju stalno šalju je da je sve strašno. Veliki, odvratni “ljudski otisak” na sirotoj Majčici Zemlji uzrokuje toplinske valove i oluje i smrti neviđenih razmjera, kažu oni. Sve to je toliko prenapuhano. Mi smo zapravo sigurniji od nasilnih hirova prirode više nego što smo ikada bili. Broj ljudi koji umiru u prirodnim katastrofama pao je s oko 500.000 godišnje 1920-ih godine na 14.000 2020. godine. To je pad od 96 posto. Postotak ljudi koji žive u siromaštvu pao je s više od 80 posto na početku 19. stoljeća na manje od 20 posto u 2010-ima. Smrti od bolesti i rata su se također dramatično smanjile u modernoj eri. Isto kao i dječji rad. U međuvremenu je očekivano trajanje života naglo poraslo. U Europi je između 1770. i 2019. godine s 34 godine poraslo na 79 godina. Zapravo, zdravlje i izgledi čovječanstva poboljšali su se na način na koji su naši preci mogli samo sanjati upravo u vrijeme kad je čovječanstvo imalo industrijske revolucije i navodno bilo pošast ovog planeta. Gotovo kao da je modernost dobra za nas.

Nikada ne smijemo dopustiti da nas anti-industrijski bijes elita zaslijepi na brilijantan utjecaj koji smo imali na planet. Mi nismo uništili Zemlju — mi smo je ukrotili i civilizirali; mi smo otključali njezine tajne; mi smo pretvorili ovu divlju i nepredvidivu loptu u svemiru u planet koji sretno može ugostiti osam milijardi ljudi, i još više od toga. Povremeno izbijeljeni koralj je vrlo mala cijena za oslobađanje čovječanstva od smrti i napornog rada, zar ne?

Naravno da su stvari daleko od savršenog. Idemo u ozbiljnu ekonomsku i energetsku krizu. Ona će najteže pogoditi radničke klase Zapada i narode Juga. Ali ova kriza nije optužnica suvremenog ljudskog društva. Upravo suprotno, to je optužnica elita koje su se okrenule protiv suvremenog ljudskog društva. Desetljeća huškanja eko-propasti, bijesa protiv fosilnih goriva, stalnih zahtjeva za usporavanje gospodarskog rasta i nasilno smanjenje “ljudskog otiska”, nedvojbeno su pomogla da nas uvuku u ovu zabrinjavajuću novu stvarnost energetskih kriza i nestašica. Nije “ljudski utjecaj” na planet taj koji nas treba zabrinjavati — već neprijateljstvo establišmenta prema “ljudskom utjecaju” na planet. Ovladavanje nad prirodom je ključno ako želimo nastaviti poboljšavati ljudski život. Također će nam pomoći da se brinemo o samoj prirodi, uključujući i njezina najveća čuda poput Velikog koraljnog grebena.

Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.

Admin

Recent Posts

SHELLENBERGER: Tihi očaj budnih fanatika

Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, klimatski aktivisti u Britaniji blokirali su autoceste (jer automobili ispuštaju ugljični…

2 years ago

KLEIN: Vlastita prljava povijest predaka američkih Indijanaca

U svojoj Proklamaciji o Danu autohtonih naroda 2022. godine, koji progresivna ljevica nastoji učiniti saveznim…

2 years ago

DOYLE: Antiljudski vandalizam pokreta Just Stop Oil

Suncokreti Vincenta van Gogha bilježe rijedak trenutak optimizma u inače problematičnom životu. U veljači 1888.…

2 years ago

ROOT: Koliko bi Amerika danas bila drugačija da je Trump još uvijek predsjednik?

Ovo je vjerojatno najlakša kolumna koju sam ikad napisao. Toliko je jednostavno zamisliti kakva bi…

2 years ago

O’NEILL: Zašto su eko-aktivisti toliko neprijateljski nastrojeni prema čovječanstvu

Na ulicama Londona izbilo je nešto poput klasnog rata. S jedne strane, stoje radni ljudi…

2 years ago

DESMET: Znanost i ideologija

Znanost se, u osnovi, može definirati kao otvorenost uma. Izvorna znanstvena praksa, ona koja je…

2 years ago