Dominantna sila u Americi i u mnogim drugim zapadnim zemljama danas je strah od ljevice.
To je rezultat činjenice da najdominantnija religija u posljednjih 100 godina nije niti kršćanstvo niti islam. To je ljevičarstvo. Onaj tko to ne prepoznaje, ne razumije današnji svijet.
Ljevičarstvo – u svojim inkarnacijama, poput marksizma, komunizma i socijalizma; izraženo kroz egalitarizam, environmentalizam i feminizam; u ocrnjivanju kapitalizma i Zapadne civilizacije, pogotovo Amerike i Izraela; u zamjeni kršćanstva i judaizma; kroz svoj utjecaj na kršćanstvo i judaizam; u svojoj proslavi rasa; i u zamjeni razuma s romantizmom – gotovo je u potpunosti preuzelo vijesti i zabavne medije te obrazovne institucije.
Postoji uglavnom (iako ne u potpunosti) nenasilna vladavina ideološkog terora u Americi. U gotovo svakom području života, ljudi se boje suprotstavljanja ljevici.
Prošli tjedan, prije mog govora na Sveučilištu Wisconsin-Madison, prišao mi je čovjek zaposlen za sveučilištu (neću reći na kojem odjelu), pogledao oko sebe kako bi se uvjerio da nitko ne promatra i šapnuo mi u uho: “Ja sam konzervativac”.
To se dešava otprilike posvuda gdje držim govore. Ljudi šapću – da, šapću – da su konzervativci ili da podržavaju Trumpa. Posljednji puta kad sam iskusio da ljudi gledaju oko sebe kako bi se uvjerili da ih nitko ne vidi u razgovoru sa mnom, bilo je s disidentima u Sovjetskom Savezu.
Ljudi zovu u moju radio emisiju iz cijele zemlje kako bi rekli da njihovi kolege muzičari, medicinske sestre, nastavnici ili zaposlenici ne znaju da su konzervativni, a kamoli da podržavaju predsjednika.
Današnje američke konzervativce nazvao sam Marranos, ime koje je u 15. stoljeću tijekom španjolske inkvizicije dano Židovima koji su skrivali svoju vjeru nastupajući kao katolici, da ne bi bili progonjeni. Ne uspoređujem posljedice: gubitak prijatelja ili zaposlenja nije isto što i gubitak vlastitog doma ili života. Ali inače, etiketa je odgovarajuća.
Zbog široke medijske pokrivenosti mojeg nastupa kao dirigenta Simfonijskog orkestra Santa Monice u koncertnoj dvorani Walt Disney prošlog ljeta, članovi jednog od najprestižnijih orkestara u Americi otvorili su mi se i rekli da su konzervativci, ali tu činjenicu nikad ne bi otkrili svojim kolegama glazbenicima. Boje se gubitka pozicije ili, vjerojatnije, da budu odbačeni od društva.
Zašto je toliko demokrata šokirano kad je republikanac izabran za predsjednika? Zbog toga što, kako i sami kažu, oni “ne poznaju nikoga” tko je glasao za republikanca. Glavni razlog je taj što se ljudi u njihovom životu koji su glasali za Donalda Trumpa – profesionalni kolege, pa čak i prijatelji i rođaci – boje reći to.
Postoje dva razloga zašto ljevica etiketira većinu konzervativaca i sve Trumpove pristaše kao “bijele supremaciste”, “neonaciste” i “rasiste”. Jedan je da poraze konzervativce bez da moraju poraziti konzervativne ideje. Drugi je da usade strah. Usudite se slobodno govoriti i patite od posljedica.
Roditelji zovu moju radio emisiju i pitaju što da kažu svojoj djeci na koledžu kada ih pitaju treba li riskirati nižu ocjenu zbog otkrivanja svoje konzervativne politike u novinama ili na ispitu.
Postaje sve uobičajenija praksa okupljanja ljevičarske rulje ispred doma konzervativaca, bijesnog urlanja epiteta prema članovima obitelji i vandaliziranja doma. Samo prošli tjedan, Associated Press je izvijestio: “Prosvjednici su se usmjerili na dom vrhunskog lobista Nacionalne udruge za oružje u sjevernoj Virginiji… Chrisa Coxa… kao i na obližnju tvrtku za ukrašavanje njegove supruge… Libby Locke, odvjetnica obitelji Cox, rekla je da je vandalizam uključivao prskanje lažne krvi i prekrivanje kuće naljepnicama.”
Ljevičarske studentske rulje rutinski preuzimaju urede sveučilišnih dekana, profesora, pa čak i predsjednika. Nekolicina ne-lijevih profesora na kampusima razumije da će im životi biti mizerni ako se usude progovoriti. Naširoko popraćen slučaj liberalnog profesora evolucijske biologije Breta Weinsteina s Evergreen State koledža u Washingtonu je upravo takav.
U svibnju 2017. profesor Weinstein bio je okružen s oko 50 ljevičarskih studenata, koji su ga vrijeđali ispred učionice zbog toga što nije htio sudjelovati u događaju koji je zahtijevao da bijeli ljudi napuste kampus na jedan dan.
Dana 24. svibnja 2017., Weinstein je objavio tweet: “policija mi je rekla da nisam siguran na kampusu. Ne mogu me zaštititi.”
U roku od nekoliko mjeseci, ljevičarski studenti i ljevičarska administracija Evergreena su u tolikoj mjeri zagorčali život profesoru, inače doživotnom liberalu, da je napustio sveučilište.
Budući da je ljevica počela širiti laž o tome da je bijeli policijski službenik iz Fergusona u Missouriju upucao mladog crnca jer je, kao i većina policajaca, rasist, policijski službenici u mnogim gradovima bojali su se poduzimati proaktivne mjere kako bi spriječili nasilne zločine u crnim susjedstvima. Boje se da će ljevičarska rulja, poznatija pod imenom novinski mediji, uništiti njihovu reputaciju i okončati njihovu karijeru.
U nedavnom slučaju menadžera Starbucksa u Philadelphiji, koji je od dvojice crnih muškaraca zatražio da kupe nešto prije nego što im da šifru za kupaonicu, Starbucks je smjesta zadovoljio ljevičarsku rulju. Kompanija nije čekala da isplivaju činjenice; jednostavno je napustila menadžera i najavila da će jedan dan u svibnju zatvoriti sve dućane u Americi kako bi educirali sve zaposlenike Starbucksa o “nesvjesnim predrasudama”.
Ovo su samo neki od primjera ljevičarskog zastrašivanja koje dominira velikim dijelom američkog života.
To se u velikoj mjeri događa zato što se liberali previše boje suočavanja s ljevicom ili jednostavno ne shvaćaju da je američka ljevica, a ne američka desnica, smrtni neprijatelj liberalizma.
