“Pravični postupak postoji specifično radi zaštite optuženika od neosnovanih uvjerenja uzbuđene javnosti”
Toliko toga uznemirujućeg nalazi se u metežu oko Bretta Kavanaugha. Cinična politička upotreba u potpunosti dvojbene optužbe u svrhu kaljanja reputacije cijenjenog i izvrsnog čovjeka je odvratna. Ideja da stranka koja se okupljala oko “Senatskog lava” Teda Kennedyja i navodnog silovatelja Billa Clintona sada ima ovlasti držati nam prodike o tome kako postupati sa ženama je bolno licemjerna. I, kao i uvijek, jednostrano i nepošteno izvješćivanje mainstream medija nije samo iritantno, već također narušava mogućnost nacionalne rasprave.
No, osim svega toga, ono što mi se čini najopasnijim u ovom fijasku demokrata, je fenomen ljevičarskih feminističkih žena koje koriste svoje iznenadno svete ženske osjetljivosti kako bi nas pokušale prisiliti da odustanemo od naše predanosti pravičnom postupku.
Pravični postupak (due process) znači pravedan tretman pravnog sustava. Njegova središnja uloga je zaštita optuženika — jer je optuženik taj kojemu se prijeti “lišavanjem života, slobode ili imovine”.
Naša ustavna jamstva pravičnog postupka štite nas samo od državnih i saveznim sustava. No, kao što postoji kultura slobode govora koju podržava naš Prvi amandman, postoji također kultura pravičnog postupka kojeg podržavaju naš Peti i Četrnaesti amandman. Bilo to na sveučilišnom kampusu ili u korporaciji ili na izvansudskom saslušanju, optuženi se mora smatrati nedužnim tako dugo dok se ne dokaže krivnja.
To je koncept koji zadire u samu srž Zapadnog pravosuđa. Britanski pravnik iz 18. stoljeća, Sir Williams Blackston, rekao je to najjezgrovitije: “Bolje je da deset krivih osoba pobjegne nego da jedna nevina pati”. Ali logika ide sve do Postanka, u kojem je Abraham molio Boga da ne uništi Sodomu i Gomoru kako ne bi onih bar deset nevinih ljudi umrlo zajedno s krivima.
Ali ne, u pakao sa time! Curama se to ne sviđa!
Iznova su nam, tijekom ove političke klaunovske predstave, feministice rekle da pravični postupak mora odstupiti i prepustiti mjesto Girl Power. Osnovi stup pravosuđa ne predstavlja ništa u usporedbi s ženskom boli, njezinoj hrabrosti u “istupanju naprijed” i nepobitnoj činjenici da je seksualno nedolično ponašanje doista stvarnost.
Kao što je CNN-ova hostesa Brooke Baldwin patronizirajuće rekla: “Koji proces postoji kada ste žena koja je, navodno, pretrpjela seksualni i fizički napad i koja je odjednom shvatila ovog ljeta da je osoba koju je optužila za napad čovjek koji bi mogao biti slijedeći sudac na Vrhovnog sudu Sjedinjenih Država … Nitko od nas ne može ni početi shvaćati kako taj proces, njezin vlastiti proces, izgleda, a nakon toga imati hrabrosti istupiti naprijed”. A kad se njezin muški gost pokušao složiti s njom, nasilno ga je natjerala na šutnju mašući prstom i govoreći “čekaj, čekaj, čekaj”.
Druge žene također su “istupile naprijed” kako bi podijelile vlastita iskustva silovanja ili zlostavljanja kao da je, nekim čarobnim aktom sestrinstva, činjenica da je neka žena negdje zlostavljana od muškarca postala dokazom da je ovu specifičnu ženu zlostavljao ovaj specifični muškarac. “Vjerujte svim ženama”, je idiotska mantra ove rulje — idiotska budući da je ono što vi ili netko drugi vjeruje irelevantno.
A u slučaju da bilo koji od vas muških karaktera vani još uvijek lupeta o onoj ‘nedužan tako dugo dok se ne dokaže krivnja’ stvari, Mazie Hirono, koja je iz nekog razloga izabrana kao američka senatorica, jasno je izjavila: “Želim samo reći muškarcima u ovoj zemlji: zašutite i istupite, napravite pravu stvar barem jednom za promjenu”.
Pa, želim samo reći Mazie Hirono: Brusi pijesak, gospođo.
Činjenica jest, bez obzira na vaš “identitet” i gdje se nalazite na intersekcionalnoj ljestvici žrtava, bez obzira na to koliko vas boli ili koliko hrabrosti posjedujete za istupanje, pravični postupak optuženika nadilazi sve tvrdnje koje imate.
Optužba protiv Bertta Kavanaugha je prestara i prenejasna da bi se mogla dokazati. On uopće ne bi trebao biti suočen s time.
