I ciklus se nastavlja. Nekome se ponudi posao ili pozicija visokog profila. Drugi ljudi, bez očitog razloga, odlučuju ga kazniti rudarenjem njegovih društveno medijskih računa kako bi pronašli nekakav uvredljivi komentar iz drevne povijesti. Zatim slijedi ogorčenost. Izdaju se isprike. Poslovi su izgubljeni. I tako dalje, dovijeka.
Ovaj put došao je red na komičara Kevina Harta. Bio je angažiran za posao vođenja Oscara, da bi nekoliko dana kasnije bio prisiljen odustati od nastupa nakon što su iskopani “homofobni” vicevi od prije mnogo godina. Hart se inicijalno nije želio ispričati, objašnjavajući da se već otprije ispričao i nije smatrao nužnim ponoviti isto. Taj zadivljujući stav nije predugo trajao. Nekoliko sati kasnije, odstupio je i izdao još jednu “iskrenu ispriku LGBTQ zajednici”.
Kakvi su to užasno štetni i odbojni komentari bili zbog kojih je Hart morao ponuditi ritualno poniznu ispriku? Navodno je prije desetak godina u nekoliko navrata na šaljiv način upotrijebio gay klevetu na Twitteru. No, primarni izvor bijesa izgleda da je došao iz djelića njegovog stand-up specijala 2010., u kojem je rekao da ne želi da mu sin bude gay:
Jedan od mojih najvećih strahova je da mi sin odraste i postane gay. To je strah. Zapamtite da nisam homofobičan, nemam ništa protiv gay ljudi, budite sretni. Radite ono što želite. Ali ja, kao heteroseksualni muškarac, ako mogu spriječiti da moj sin bude gay, ja ću to učiniti. Sad kad sam to rekao, ne znam jesam li ispravno riješio prvi gay trenutak mog sina. Svako dijete ima gay trenutak, ali kad se to desi, morate ga sasjeći u korijenu!”
Čini se da postoje dva načina tumačenja ovih izjava koje je komičar izgovorio na pozornici tijekom stand-up nastupa:
1) To je šala. Komičari pričaju šale.
2) To je iskreno mišljenje čovjeka koji izražava vlastite roditeljske strahove.
Pretpostavljam da bi također mogla biti i kombinacija ta dva. Bilo kako bilo, nema smisla biti uvrijeđen time. Ako je samo šala, trebalo bi je uzeti u tom duhu. Ako je točan iskaz njegovih stavova u to doba, ne postoji ništa drugo nego prihvatiti ih. Svaki otac ima svoje vlastite strahove, želje i prioritete što se tiče njegove djece. Vi se ne morate slagati s njim. Koga briga ako to činite?
Možda Hart nije želio da mu sin bude homoseksualac jer je želio biološkog unuka koji bi nosio njegovo ime i krvnu liniju. Možda je za ozbiljno uzeo tvrdnje da su homoseksualci zlostavljani i progonjeni u ovoj zemlji i nije želio da njegovo dijete to doživljava. Možda su njegove brige bile vjerske ili moralne. Koji god slučaj bio, to je njegov pogled, njegov osjećaj. Apsurdno je tražiti ispriku za to.
Što se tiče ostalih “homofobnih” komentara koje je Hart iznio prije mnogo godina, već se obratio na njih i nastavio dalje. Ne bi si smio dozvoliti daljnje puzanje pred LGBT lobijem u nadi da će zaraditi oprost. Ali ono najvažnije, nije se trebao ispričati i nije se smio ispričati, jer ljudi koji traže ispriku su neiskreni, manupulativni zlostavljači. Oni nisu bili “povrijeđeni” njegovim komentarima. Nije bilo iskrene uvrede. Oni su otišli potražiti uvredu. Oni su iskopali uvredu iz crijeva interneta, oprali je i ponovno stavili na zaslon. A zašto? Iz kojeg razloga? Pravde? Poštenja? Tolerancije? Ne, ovo je bila čista pakost, čista osveta.
Svi trebaju razumjeti što se ovdje događa ili ovo neće nikad prestati. Ogorčena rulja nije ogorčena. Oni nisu povrijeđeni ili tužni ili ožalošćeni. Čak i ako jesu, koga briga? Ali nisu. Ovo je igra za njih. Moramo je prestati igrati. Prestanite se im predavati. Prestanite popuštati. Prestanite se ispričavati, iako ste u krivu. Ispričajte se Bogu ako je vaša savjest istinski pogođena. Ne tim zlostavljačima. Oni je ne zaslužuju.
