PRAGER: Zašto postoji rat protiv cheerleadersica?

Dennis Prager

Screenshot: YouTube/Lindsay Cash Draper

Ako bih vam rekao da postoji rastuća skupina ubojica zabave koja želi zabraniti NFL cheerleadersice, biste li rekli da je ta skupina na političkoj ljevici ili desnici?

Sigurno na desnici, zar ne? Oni su religiozni i sa svim tim potiskivanjem seksualnosti.

Krivo.

Ona je na ljevici.

A koji je njihov problem sa cheerleadersicama?

Pustit ću ih da govore u svoje ime.

U Boston Globeu, Margery Eagan, tamošnja kolumnistica i suvoditeljica NPR-ovog “Bostonskog javnog radija”, napisala je kolumnu pod nazivom: “Vrijeme je da kažemo zbogom NFL cheerleadersicama”. Ona je opisala NFL cheerleadanje kao “jezivo i ponižavajuće”.

Sportska kolumnistica USA Today, Nancy Armour, došla je do istog zaključka: “Osnovna pretpostavka NFL cheerleadersica je degradirajuća. .. NFL cheerleadersice moraju ići.”

Sportska novinarka Chicago Tribunea, Shannon Ryan, napisala je: “Liga je pokazala da na cheerleadersice gleda samo kao na sporedne poslastice za oči.” Kako bi dokazala svoju poantu, upitala je: “Zašto ne postoje oskudno obučeni muški cheerleaderi i plesni timovi?”

Samo dobro obrazovani mogu postaviti tako glupo pitanje — jer samo visokoobrazovani poriču da su, uz nekoliko iznimaka, jedini ljudi koji bi htjeli vidjeti oskudno obučene muške cheerleadere gay muškarci.

U USA Today, direktor komunikacijske škole Yale Divinity, Tom Krattenmaker, dodao je teološki glas anti-cheerleaderskom zboru. “Vrijeme je”, intonirao je, “da to nazovemo onim što jest: ponižavajuće za žene i anakronizam koji bi trebao biti ispod časti muškim navijačima kojima se poslužuje ova golicava poslastica za oči.” Ova rečenica, kao i njegov čitavi članak, je ono što se danas podrazumijeva dubokom misli na ljevici. On ne objašnjava zašto je točno “ponižavajuće” biti cheerleadersica. On jednostavno to proglašava takvim. Je li se ikad potrudio intervjuirati bilo koju cheerleadersicu? Ja jesam i konsenzus među njima je da je to bilo jedno od najvećih i najboljih životnih iskustava.

Jacie Scott, crna žena koja se povukla iz ekipe cheerleadersica momčadi Dallas Cowboysa 2016. godine, napisala je u odgovoru Nancy Armour: “Provela sam četiri godine kao cheerleadersica u NFL-u i iskustvo u svakoj od tih godina pridonijelo je mojem oblikovanju u ženu kakva sam danas. … Vidjela sam zemlje koje nikad nisam ni zamišljala da ću vidjeti. Pozitivno sam utjecala na život, kako mladih tako i starih te samo to činila u društvu 30-tak nevjerojatnih žena. Ne bih zamijenila moje vrijeme kao cheerleadersica s bilo čime.”

Ono što je ponižavajuće za cheerleadersice nije navijanje, već ljudi poput Toma Krattenmakera, Shannon Ryan, Margery Eagan i Nancy Armour kojima njihova taština — i zloća — dozvoljava označavanje tih žena kao poniženih.

Intervjuirao sam bivšu cheerleadersicu Atlanta Falconsa, Ninu Ahlin (danas Noa Hami), u svojoj radio emisiji. Kad je ušla u moj studio, bio sam zapanjen koliko je atraktivna 20 godina nakon povlačenja iz cheerleadinga i skromnošću njezine haljine. Što se tiče njezine haljine, objasnila je da je ubrzo nakon svog povlačenja kao cheerleadersica upoznala ortodoksnog židovskog muškarca, zaljubila se, preobratila na ortodoksni judaizam i udala.

Očigledno, njezin religiozni suprug, uspješan poslovni čovjek, nije smatrao da je njezina cheerleaderska pozadina “ponižavajuća”. Naprotiv, kao velika većina muškaraca — religioznih ili sekularnih — bio je oduševljen što je izlazio i naposljetku oženio bivšu NFL cheerleadersicu. Dobro da nije pohađao Yale Divinity školu.

Bilo je jasno da čak i danas, kao ortodoksna Židovka koja se odijeva u duge haljine i duge rukave, ne nalazi cheerleadanje ponižavajuće: Poslala mi je fotografiju iz svojih cheerleaderskih dana.

Kao što mi je napisala: “Ne mogu zamisliti svoj život bez iskustava koje sam imala kao NFL cheerleadersica. Prijateljstva koja sam sklopila, mjesta koja sam posjetila i ljudi koje sam upoznala ne mogu se kopirati. … Sama pomisao da bi to mogli oduzeti mladim djevojkama koje sanjaju jednog dana postati cheerleadersice me užasava!”

Zašto ljevičari preziru cheerleadanje i cheerleadersice (koje, naposljetku, same odlučuju biti cheerleadersice — i to praktički bez plaće)?

Članak u Vanity Fair razotkrio je njihovu igru: “Liga profitira od prodaje retrogradnog pojma muškosti — veliki, snažni muškarci, bez straha od primanja udarca, okruženi entuzijastičnim, oskudno odjevenim ženama.”

Ili kao što je članak Canadian Broadcasting Corporation pod naslovom “Profesionalno cheerleadanje ‘trebalo bi ukinuti'” izvijestio, bivša profesionalna košarkašica Mariah Burton Nelson rekla je: “Cheerleadanje nagovješćuje da je prava uloga žene davanje podrške muškarcima, osmjehivanje muškarcima i ispunjavanje seksualne fantazije muškaraca.”

Ljevica prezire muškost i mušku seksualnu prirodu koja je dio nje. Novi emaskulirani muškarac neće gledati seksi žene. A nova defeminizirana žena neće željeti “podržavati muškarce”, a kamoli izgledati seksi za njih.

Ljevica tvrdi da je “za izbor”. No, to zahtijeva ukidanje NLF (i NBA) cheerleadanja bez davanja ženama izbor da budu cheerleadersice — baš kao što nije dala sudionicama Miss Amerike izbor kada je ukinula natjecanje u kupaćim kostimima. Ljevičari vjeruju da su moralno superiorni ljudi i, stoga, imaju pravo lišiti svakoga — muškarca ili ženu — od izbora onoga što ljevica prezire. Jedina ženska odluka o kojoj se ljevica brine jest izbor gašenja početnog ljudskog života.

Čak i ako nemate interesa u američkom nogometu ili cheerleadanju, ovo bi trebao biti vaš problem. U ovom slučaju moramo reći ljevici, kao i u gotovo svakom drugom području života te u najsnažnijim mogućim terminima: Ostavite nas na miru. Pustite nas da živimo svoje živote s našim malim radostima. I odrastite — muškarci vole gledati žene, a žene vole biti gledane.

Svijet s NFL cheerleadersicama je mnogo poželjniji od svijeta koji ljevica želi stvoriti: distopije u kojoj su muškarci i žene međusobno zamjenjivi.

Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.