Sve više i više, ljevica bljuje retoriku uzvišenih, moralno zvučećih fantazija kako bi odvratila pozornost od pogubnog rasula koje su prouzročile njihove politike u stvarnom svijetu.
Ovog tjedna mogli ste čuti tu kognitivnu disonancu u malom džumbusu u režiji krajnje nesposobnog i umišljenog londonskog gradonačelnika Sadiqa Khana te nestašnog, ali uglavnom uspješnog američkog predsjednika.
Khan, samopravedni magarac, proveo je veći dio Trumpovog posjeta Britaniji kritizirajući predsjednika zbog zločina kao što su povlačenje iz beskorisnog Pariškog klimatskog sporazuma i njegovo odbijanje da se pokloni ljevičarskim rudimentarnim idejama o “raznolikosti”.
Trump je odgovorio trumpovski, nazivajući Khana “hladnokrvnim luzerom” i ističući da “obavlja loš posao, kriminal je u porastu, ima mnogo problema.”
I, da. Khan je ipak samo gradonačelnik. Njegov posao je upravljanje gradom, a ne kovanje svijesti nacije. A njegov grad — svojedobno najveći na svijetu — postao je septička jama rekordnog beskućništva, nemogućeg prometa i stope ubojstva koja se već više od desetljeća neprestano povećava. Nemudre imigracijske politike utemeljene na pogrešnoj teoriji raznolikosti strahovito su doprinijele tim problemima. Tako da Khan u razumnom svijetu ne bi iznosio uzvišene moralne proglase, jer bi ga u tome spriječila čarapa koju bi ugurao u vlastita usta.
Što nas dovodi do Amerike. Ovdje su Trumpove politike deregulacija i poreznih rezova pomogle zapaliti ekonomiju koja je nezaposlenost u redovima crne manjine dovela na rekordne niske razine.
I zasigurno, to je više nego odlična vijest u stvarnom životu, ali kako se ona odigrava u ljevičarskim moralističkim fantazijama? Kad se suočio s trijumfalnim rezultatima Trumpovih akcija, profesor s Harvarda Cornel West požalio se na način na koji predsjednik govori: “Kad stvorite atmosferu i okolinu koja je ksenofobična, ona potiče polarizaciju te stoga crni ljudi nisu čak u mogućnosti povezati statistiku koja dobro izgleda s takvim jezikom.”
Kao prvo, toliko mnogo predsjednikovog dobro poznatog neotesanog jezika namjerno je iskrivljeno i izvučeno iz konteksta putem medija koji su očajnički željeli dokazati da je svaki republikanac rasist. Stoga je prilično otvoreno pitanje je li Trump ili CNN taj koji je odgovoran za ovdašnju lošu okolinu. No ostavivši to po strani, West u suštini govori da je Trumpova ravnodušnost prema ljevičarskim akademskih standardima rasne osjetljivosti važnija od onoga što je zapravo postigao za stvarna ljudska bića.
Kongresmen Al Green iz Teksasa govori isto: “Predsjednik bi trebao biti opozvan zbog njegovog rasizma i njegovog bigotizma. Međutim, nažalost, on je koristan bigot. Što znači da je koristan velikom broju dobrih ljudi i ja vam, nažalost, moram reći da me jako rastužuje kad vidim da ljudi koji su izgradili svoje uglede boreći se protiv bigotizma dopuštaju da ovo ustraje u mjeri do koje je došlo.”
Obradite to u svojoj bolnoj glavi na trenutak. Predsjednik je “koristan bigot” jer njegove politike pomažu “mnogim dobrim ljudima”. Je li to isto kao i ne-bigot koji se jednostavno ne pridržava politički korektnih govornih kodova koje nam je ljevica nametnula kako ne bismo kritizirali njezine očajne politike?
Jer ako želite vidjeti nekakav ne-koristan ne-bigotizam, sve što morate učiniti jest posjetiti jedan od američkih ljevičarskih gradova. “Štakori u policijskoj stanici, prljavština na ulicama L.A.-a — prizori kolapsa grada koji je izgubio kontrolu”, piše u naslovu Los Angeles Timesa. Prljavština je u mom gradu postala toliko loša da su dužnosnici zabrinuti zbog širenja tifusa nošenog buhama i bubonske kuge koju prenašaju glodavci — to je Crna smrt koja je svojedobno izbrisala trećinu Europe, samo da znate.
Lokalna informativna postaja u Seattleu — u kojem je ljevičarska uprava donijela istu žalosnu Angelino situaciju — pušta jednosatni dokumentarac pod nazivom “Umire li Seattle?” i da, umire. Ista stvar je sa San Franciscom Nancy Pelosi. A u Chicagu, nakon što je u jednom jedinom vikendu ustrijeljeno više od 50 ljudi, Jussie Smollett je sad jedina osoba u gradu koja nije napadnuta.
U međuvremenu, kriza na našoj granici postala je izvanredno stanje — katastrofa za sve uključene stranke koja bi se mogla okončati s nekoliko izmjena u našim apsurdnim zakonima o azilu. No, “otpor” se opire činjenju bilo čega smislenog da je zaustavi jer su previše zauzeti prikazivanjem svog suosjećanja za ilegalce ispred bilo koje televizijske kamere koju mogu pronaći.
Ljevica troši mnogo energije pokušavajući ušutkati konzervativce. Politička korektnost, deplatformiranje, demonetizacija, stavljanje na crne liste, gnjevne rulje, bojkoti — svi su posvećeni tome da oni jedini imaju pravo na riječ.
Ali znate što? Desnica čak više ne treba trošiti riječi kako bi ukazala na stvari. Samo posjetite gradove u kojima vladaju demokrati. Pogledajte kroz prozor. Prošetajte ulicama.
Sve o čemu ljevica govori je besmisleno. Sve što dotakne pretvori se u govno.
Andrew Klavan je američki konzervativni pisac, novinar, scenarist, politički komentator i voditelj podcasta “The Andrew Klavan Show” na Daily Wireu.
