WALSH: Apsurdna i licemjerna moralna panika oko ‘Jokera’

Matt Walsh

Associated Press via YouTube

Dugoočekivani film “Joker” debitirao je ovog vikenda u kinima s puno pompe i vrtoglavom prodajom karata, ali bez nasilja koje su nam obećavali mediji. Tjednima koji su prethodili izlasku filma, bili smo podvrgnuti uzrujanim naslovima da bi priča o psihotičnom klaunu ubojici mogla “ohrabriti” ili “inspirirati” slične imitatorske napade. “Joker” je “opasan” i “toksičan” film, uvjeravali su nas. No, vikend otvaranja je došao i prošao, a niti jedna od predviđenih anarhija nije se materijalizirala.

Zašto je film opravdao ove zabrinutosti? Riječima jednog drugog Jokera: Zašto tako ozbiljni? Mogli biste pomisliti kako je sva zabrinutost oko “imitatora” opravdana činjenicom da je pucač u kino dvorani u Coloradu 2012. godine bio obučen u Jokera. Problem kod tog opravdanja leži u činjenici da se ono temelji na mitu. Pucač u kino dvorani u Coloradu nije bio obučen u Jokera niti je tvrdio da je Joker. To je bila glasina koju su potaknuli i proširili mediji. Ovdje se pojavljuje obrazac.

Uostalom, nasilni filmovi i emisije krase velike i male ekrane svaki tjedan. Filmovi u kojima je središnji lik poremećeni ubojica također nisu ništa novo. Charlize Theron utjelovila je prije nekoliko godina Aileen Wournos, serijskog ubojicu iz stvarnog života, u hvaljenom filmu “Čudovište” (Monster). Ne sjećam se bilo kakve rasprave u to vrijeme o opasnosti da bi Theron mogla nadahnuti druge žene da idu naokolo i nasumično ubijaju muškarce. Upravo suprotno, Theron je primila nagradu Akademije za svoj “humanizirajući” prikaz.




No, ne moramo posegnuti u daleku prošlost kako bismo našli primjere nasilnih filmova koji nisu potaknuli bijes medija. Gotovo svaki festival krvoprolića koji u posljednja tri desetljeća dolazi iz Hollywooda spada u tu kategoriju. Rijetko čujete da bilo tko paničari nad mogućnošću da bi imitator mogao upasti na projekciju “Johna Wicka” ili napasti tijekom najnovijeg ostvarenja Liama Neesona. Zapravo, Jokerova ženska suradnica, Harley Quinn, koju glumi Margot Robbie, za nekoliko će mjeseci dobiti svoj vlastiti film. Nisam vidio niti jedan naslov koji bi izrazio zabrinutost zbog potencijalne glorifikacije nasilja u tom, navodno, “feminističkom” filmu.

Je li nasilje u “Jokeru” doista toliko gore od nasilja u bilo kojem od ovih drugih filmova? Ne. Ako išta, ono je manje problematično. Scene krvoprolića i brutalnosti u “Jokeru” nisu stilizirane poput onih u “Johnu Wicku”, niti su namijenjene izmamljivanju smijeha poput onih u nadolazećem Harley Quinn filmu, niti su namijenjene humaniziranju serijskog ubojice iz stvarnog života poput “Čudovišta”. Nasilje u “Jokeru” je uznemirujuće i tužno i ponekad šokantno. Nitko neće napustiti dvoranu želeći više nalikovati liku kojeg je Joaquin Phoenix (brilijantno) portretirao. On je patetični i slomljeni čovjek na početku filma i još više na kraju. Osjećaji publike prema nasilju i prema središnjim likovima su upravo onakvi kakvi bi trebali biti. Ne privlači vas ni jedno ni drugo, već vas oboje odbijaju. Ovo je, doslovno, upravo suprotnost glorifikacije. “John Wick” bi vjerojatno mogao biti optužen, s određenom vjerodostojnosti, za glorificiranje nasilja. To bi se čak moglo reći i za vaš prosječni film o superherojima, do određene mjere. “Joker” ide u potpuno drugom smjeru. To je, za mene, upravo cijela njegova poanta.

Dakle, ostaje nam izvorno pitanje: zašto mediji konstantno nastavljaju s “opasnostima” ovog filma? Ne bih išao toliko daleko i rekao da su naslovi o potencijalnom nasilju potaknutim Jokerom više sugestije nego upozorenja — kao da nam mediji namjerno pokušavaju u glavu nametnuti ideju o nekakvom bolesniku vani — ali mislim da potiču histeriju radi dobivanja klikova bez ikakve stvarne brige za rezultat njihovih akcija. Ironično je, na kraju, da nije “Joker” taj koji je neodgovoran i provokativan. Mediji su ti koji su prije svih iznijeli tu optužbu.

Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.