JAYARAJ: Dva razloga zašto Kina nastavlja svoju pijanku ugljenom

Vijay Jayaraj

Screenshot: YouTube/CGTN

Iako Ujedinjeni narodi (UN) nastavljaju okretati glavu od sve većeg kineskog korištenja ugljena, to izaziva zabrinutost različitim neprofitnim envirnomentalističkim skupinama koje pokušavaju očajnički zaustaviti globalnu uporabu tog energetskog resursa.

Zbog čega se Kina drži ugljena usprkos međunarodnom pritisku i globalnom pokretu protiv fosilnih goriva?

Kinesku pretplatu na ugljen potiču dva glavna razloga: potreba za obilnim energentom i nedostatak opasnog zatopljenja u nedavnoj prošlosti.

Nezamjenjivi izvor energije

Kineski izvori obnovljive energije nisu ni blizu preuzimanja prevlasti u ukupnoj proizvodnji energije te zemlje. Ne dolazi u obzir da će obnovljivi izvori energije zamijeniti konvencionalne izvore energije, barem ne s tehnologijom koja je trenutačno dostupna.

Kina se ne srami svoje uporabe ugljena i čak pomaže drugim zemljama da povećaju potrošnju istog.

Među konvencionalnim izvorima energije, dominiraju fosilna goriva, a ugljen doprinosi s više od 70 posto električne energije u zemlji.

Čak i u vrijeme kad je klimatska drama pod vodstvom UN-a zauzela središnje mjesto u Europi i Sjevernoj Americi, Kina potiho nastavlja raditi svoj posao povećavanja proizvodnje, izvoza i uporabe ugljena.

Prošli tjedan, Kina je odobrila još dva projekta rudnika ugljena. Dva projekta, koje je odobrila vladina Komisija za nacionalni razvoj i reforme, koštaju oko 1,32 milijarde dolara i predstavljaju neke od mjera koje je poduzeo Peking kako bi povećao svoju proizvodnju ugljena.

Očekuje se da će izgradnja 1.837 kilometara duge Menghua željeznice, najdulje željezničke linije za prijevoz ugljena, ovaj mjesec trebala biti završena. Procjenjuje se da će koštati oko 20 milijardi dolara i “spojiti područja za eksploataciju ugljena na sjeveru Kine s industrijskim čvorištem na jugu, počevši od Unutarnje Mongolije na sjeveru i završavajući u provinciji Jiangxi” te godišnje prevesti 200 milijuna tona ugljena, prema Pandrolu.




Prošli mjesec započela je gradnja elektrane na ugljen u Turskoj koju sponzorira Kina. Smješten u gradu Yumurtalik, vjeruje se da je projekt vrijedan 1,7 milijardi dolara “najveća dosadašnja izravna kineska investicija” u Turskoj.

Također treba napomenuti da “prvih šest navedenih kineskih proizvođača električne energije na ugljen” ne pokazuju nikakvu sklonost usklađivanju s međunarodnim pozivom na smanjenje potrošnje ugljena. Zemlja je više posvećena smanjenju cijene električne energije za svoju industrijsku upotrebu nego smanjenju emisija iz svojih elektrana na ugljen.

Nedostatak opasnog zatopljenja

Glavni argument protiv fosilnih goriva bio je taj što ona doprinose opasnom globalnom zatopljenju uzrokovanom djelovanjem čovjeka. Međutim, te promjene u prosječnoj globalnoj temperaturi (GAT) tijekom posljednja dva desetljeća teško da su pokazale bilo kakvo opasno zatopljenje.

Ako bilo što, GAT je pokazao usporavanje zatopljenja između 2000. i 2014. godine, čemu su posvjedočili znanstvenici. U Kini također postoji opsežna dokumentacija o tom usporenju zatopljenja.

Zapravo, znanstveni rad iz 2019. godine analizirao je trend zagrijavanja u Kini između 2000. i 2015. godine i zaključio da “u Kini postoji nedostatak, stanka ili usporavanje regionalnog zatopljenja”. Primijećeno je usporavanje u stopi zatopljenja za -0,02 stupnja Celzija po desetljeću.

Iznenađujuće, studija također navodi da je zatopljenje uzrokovano stakleničkim plinom manje od utjecaja svih drugih prirodnih sila. To je istina, budući da rapidni porast globalne koncentracije ugljičnog dioksida nije uspio uzrokovati porast stope zatopljenja na globalnoj razini.

Zbog svih tih razloga, Peking vjeruje da ne postoji neposredna opasnost za klimu od emisija ugljičnog dioksida zbog uporabe fosilnih goriva. I tu su u pravu.

Kina je pravilno postavila svoje prioritete, usredotočujući se na hitnu potrebu za pristupačnom i obilnom energijom, umjesto da igra po pravilima globalističkih klimatskih elita u UN-u i drugdje.