LONERGAN: Masovna imigracija ubija okoliš

Brian Lonergan

Greg Reese Via YouTube

I dok se nacionalna debata oko imigracijske politike nastavlja, jaz između američkih građana i njihove vladajuće klase u Washington D.C.-u postaje sve veći. Vjerodostojnost političara strmoglavo pada dok obavještavaju svoje birače o važnim pitanjima, umjesto da slušaju što im ti birači pokušavaju reći da je važno.

Čini se kako poruke koje dobivamo od naše vlade sve češće proturječe jedna drugoj. Nema boljeg primjera za to od odnosa između imigracije i environmentalizma. Govore nam da je za spašavanje planeta očajnički potrebna akcija. Zahvaljujući industrijalizaciji, povećavaju se svjetska populacija i sve veća osobna potrošnja, kao i razine temperature i oceana. Rješenja uključuju smanjenje ugljičnog otiska, smanjenje životnog standarda i suzbijanje rasta stanovništva.

U isto vrijeme, govore nam da je masovna migracija u Sjedinjene Države upravo ono što je potrebno zemlji. Postoje poslovi koje “Amerikanci jednostavno ne žele raditi” i potreban nam je robustan, stalni priliv nisko kvalificiranih radnika koji će obavljati takvu vrstu poslova. Sugeriranje bilo kakvih ograničenja na ovu migraciju je okrutno prema onima koji traže ulazak, a vrlo vjerojatno i pokazatelj nativizma ili, još gore, rasizma.

Ta su dva koncepta nekompatibilna. Oni ne mogu koegzistirati.

Jednostavno rečeno, masovna migracija šteti okolišu. Postoji obilje istraživanja na tom području. Rast populacije potaknut imigracijom pokreće povećanje u potražnji energije te otpadnih proizvoda koje ono prati. Imigranti u Sjedinjenim Državama proizvode otprilike četiri puta više ugljičnog dioksida u Sjedinjenim Državama nego bi to činili u svojim zemljama podrijetla.

Zagovornici klimatskih promjena često kažu da Sjedinjene Države imaju manje od pet posto svjetske populacije, ali troše otprilike četvrtinu svjetskih resursa fosilnih goriva. Ako je to točno, zašto onda ti isti ljudi podržavaju imigracijske politike koje značajno povećavaju američku potrošnju goriva, kao i njezin ugljični otisak. Te su dvije pozicije kontradiktorne.

Ima dovoljno dokaza da masovna migracija jednako uništava zemlju kao i zrak. Prema Odjelu za kakvoću okoliša Arizone, u fiskalnim godinama 2011. i 2012., kad se Arizona suočavala s više od 120.000 graničnih uhićenja, na granici se prikupilo više od 65.000 funti smeća godišnje. To je više od 32 tone otpada — plastičnih boca za vodu, napuštenih vozila, ljudskog otpada, medicinskih proizvoda i još mnogo drugih stvari — na zemlji.

Sljedeće godine, kako su uhićenja pala na nekih 70.000, isto se dogodilo i s prikupljenim graničnim smećem — koje je u fiskalnoj godini 2015. doseglo samo 19.000 funti, da bi ponovno poraslo sljedeće, 2016. godine. Ovo su samo podaci od nekoliko godina iz jedne od naših četiriju južnih pograničnih država, koja čak nije ni ona najveća.




Učinak ove beskonačne migracije uključuje degradaciju vodenog područja, eroziju tla, oštećenja na infrastrukturi, gubitak vegetacije i divljih životinja te požare izvan kontrole. Za predane environmentaliste, ovo bi trebalo predstavljati ogromnu krizu koja zahtijeva trenutno djelovanje, a opet, tišina je zaglušujuća.

U tom kontekstu, dolazi nam i najnovija uvreda, koncept koji zvuči kao da je iskovan u socijalističkom think tank-u: “klimatske izbjeglice”.

Nemojte se smijati. To je sljedeća velika stvar. Neki političari i aktivisti otvorenih granica izjavili su da one koji navodno bježe od posljedica klimatskih promjena treba tretirati kao posebnu klasu i dozvoliti im neometan ulazak u Sjedinjene Države.

Zamislite tsunami izbjegličkih zahtjeva koji bi mogli proizaći iz ovakve ideje, od kojih bi većina bila u potpunosti nedokaziva ili subjektivna. Poplava je izbrisala vaše selo? Klimatski izbjeglica. Suša je prouzročila glad i dehidraciju? Klimatski izbjeglica. To bi se moglo primijeniti na manje-više bilo koji Božji čin.

Rezultat bi bio taj da bi gotovo bilo koji građanin svijeta imao pravo zahtijevati ulazak u SAD, uz pratnju vojske dobro financiranih organizacija koje će im nuditi pravnu pomoć. Drugim riječima, kaos.

Da li bismo trebali biti dobri skrbnici našeg okoliša i uložiti sav razuman napor kako bismo održali našu zemlju, zrak i vodu čistima? Apsolutno. Taj napor uključuje nepodržavanje politika koje štete našem okolišu, poput masovne migracije.

Vrijeme slijepog praćenja stranačkih agendi je prošlo. Oni koji se uistinu zalažu za čišću Zemlju moraju hrabro objaviti istinu, da neodgovorna masovna migracija šteti okolišu.

Brian Lonergan je direktor komunikacija na Institutu za imigracijsku reformu, koji radi na obrani prava i interesa američkog naroda od negativnih učinaka masovne migracije.