GOODMAN: Zašto liberali mrze Trumpa?

John C. Goodman

Ljevica mrzi Donalda Trumpa.

Naravno, mrzili su također i Busha 41. i Busha 43. (predsjednika po redu – op. a.) — da ne spominjemo Ronalda Reagana.

No, odbojnost prema Trumpu dosegla je posve novu razinu intenziteta. Ona je izvan svih granica.

Nije lako objasniti zašto je to slučaj.

Za razliku od većine republikanskih čelnika, Donald Trump nije socijalni konzervativac. On odobrava homoseksualni brak. On nije pretjerano religiozan. On rijetko pohodi crkvu. Čini se kako njegov osobni život previše ne odražava kršćanske vrijednosti. On se borio protiv rasnih i etničkih predrasuda u Palm Beachu (povijesnom bastionu predrasuda) otvorivši vrata svog objekta Mar-a-Lago crncima i Židovima koji su prethodno bili isključeni iz ostalih klubova i hotela. Sve to biste lako mogli nazvati “progresivnim”.

Donald Trump također nije ekonomski konzervativac. Za razliku od ostalih republikanskih čelnika, on nije bio voljan obuzdati državnu potrošnju i nije pokazao interes za zaustavljanje povećanja državnog duga. On čak nije bio voljan raspravljati o kontroli socijalne potrošnje — osobito socijalnu sigurnost i Medicare. On nije zainteresiran biti protivnik sindikalizma.

Dakle, što ljevicu toliko ljudi u vezi Trumpa?

U bilo kojoj intelektualnoj raspravi, napadanje protivnikovih uvjerenja nije najgora stvar koju možete učiniti. Daleko gore je uništavanje mitova koje ljudi govore sami sebi kako bi podržali svoja uvjerenja. Tu se Trump razlikuje od tradicionalnih republikanaca.

Tijekom većine moderne političke povijesti, republikanci su započinjali svoje debate s demokratima govoreći: “Slažemo se s ciljevima, ali se ne slažemo s načinom na koji ih ostvariti.”

To je poruka koju liberalni svjetonazor sankcionira. Ona govori: “Mi odobravamo i slažemo se s onim što želite učiniti. I slažemo se da to stvarno pokušavate učiniti. Mi jednostavno mislimo da je vaše nerazumijevanje ekonomije i ljudske prirode razlog zašto vaši programi ne uspijevaju.”

Trump nije ni približno tako ljubazan. Govoreći kako želi “isušiti močvaru” i postavljajući pitanje Afroamerikancima “Što možete izgubiti?”, on izaziva način na koji liberali misle o samima sebi. On traži od birača da promijene način na koji misle o liberalizmu kao takvom. Postoje dolazi da se ova poruka isplaćuje.

Prema mišljenju većine, razlog zašto je Donald Trump predsjednik jest taj što su birači plavih ovratnika u ključnim državama glasali za njega. Dugo vremena su Trumpovi kritičari tvrdili da je razlog takvog ponašanja rasizam — iako su mnogi od tih istih birača prethodno dali svoj glas Baracku Obami.

Ali rasizam jednostavno ne može biti razlog porasta odobravanja Trumpa među crncima i Latinoamerikancima. Trumpova ocjena odobravanja među ne-bijelim biračima sada se kreće između 26% do 34% u četiri nacionalne ankete. Ako se to održi do Izbornog dana, Trump bi sljedećeg studenog lako mogao ostvariti uvjerljivu pobjedu u svih 50 država.




Nešto slično upravo se dogodilo u britanskim parlamentarnim izborima, na kojima je Konzervativna stranka zabilježila dominantnu pobjedu nad laburistima — pobjeđujući čak u okruzima radničke klase u kojima su rijetko održavali skupove. Bivši rudari, činovnici supermarketa, umirovljeni školski učitelji i zdravstveni pomagači — svi oni gacali su po jakoj kiši do biračkih mjesta kako bi dali svoj glas protiv iste one Laburističke stranke koja tvrdi da ih zastupa.

Torijevci sad uživaju u najvećoj većini još od 1987. godine i pobjede Margaret Thatcher, a laburisti su doživjeli najteži poraz od 1935. godine. Najveći strah američke ljevice jest da će se ista stvar dogoditi i ovdje.

Mnogi ljudi koji se danas nazivaju “liberalima” su imućni. Od 24 najbogatijih okruga u zemlji, 16 je glasalo za Baracka Obamu 2008. godine. Što oni imaju zajedničkog s radnicima plavih ovratnika na Srednjem zapadu? Ništa. Što oni imaju zajedničkog sa siromašnim crncima i Latinoamerikancima koji žive u blizini? Njihovi interesi su zapravo suprotni. Bogati liberali gotovo nikad ne žele slati svoju vlastitu djecu u škole sa siromašnom, manjinskom djecom. Niti ne žele da oni žive u njihovom susjedstvu.

Upravo to je razlog zašto New York City ima jedan od najsegregiranijih školskih sustava u zemlji, a San Francisco i Washington D.C. također nisu daleko. Vladina ograničenja na jeftine stanove za one s niskim primanjima glavni su razlog povećanja beskućništva. U stvari, gotovo polovica populacije beskućnika živi u plavoj državi, liberalnoj Kaliforniji.

Većinu velikih gradova danas vode demokrati. Siromašne crne obitelji u tim gradovima se često otpravljaju u najgore škole; one žive u najgorim stanovima; i oni su izložene najgorem zagađenju okoliša u zemlji.

Dakle, Donald Trump je u pravu kad crnim biračima postavlja pitanje: “Što možete izgubiti?” Jedina zagonetka jest, zašto tu istu stvar nisu govorili i drugi republikanci svih ovih godina?

Čitatelji koji žele razumjeti korijene dileme američke ljevice, trebali bi se osvrnuti na moj članak “Što je moderni liberalizam?“.

Polazeći od ere Franklina Roosevelta, demokrati su rekli sebi i drugima da su oni stranka radničke klase. Zatim su, potkraj 20. stoljeća, počeli govoriti sebi i drugima da su oni također stranka manjina. U stvarnosti, oni su stranka posebnih interesa.

Poput djeteta koje je proglasilo da car nema odjeću, pojavio se Donald Trump koji je nazvao mit mitom.

I zbog toga ga mrze.