HUNTER: Google je zao

Derek Hunter

Screenshot: YouTube/BOLLYWOOD TRENDZ

Čuvena Googleova krilatica glasi “Ne budi zao”. Možda “čuvena” nije prava riječ. Prikladnije bi bilo “urnebesna” jer je Google, u stvari, zla kompanija. Ali nije samo Google. Imenujte tehnološkog giganta i oni poprilično rade na način koji je štetan, ako ne i posve razarajući, za Sjedinjene Američke Države i slobode koje su nam toliko drage. Google ne samo da prati svaki vaš pritisak na tipkovnicu, već također manipulira vašim svjetonazorom bez da ste toga uopće svjesni.

Najveći problem s Googleom jest monopol koji imaju nad pretraživanjem interneta. Oni kontroliraju gotovo sve što ljudi vide na internetu. “Samo progooglajte” je postala uobičajena izreka — oni su kaladont ili hanzaplast dobivanja informacija. No, postoji vrlo velika, vrlo važna razlika između Googlea i drugih proizvoda koji su postali “ime” njihovog brenda.

Ako koristite drugu pastu za zube, ona će djelovati prilično isto kao i Kalodont. Ako prekrijete ranu drugim flasterom, djelovat će isto kao i Hansaplast. Ako pretražujete na Googleu, dobit ćete potpuno drugačiji skup povratnih informacija nego što biste dobili koristeći bilo koju drugu tražilicu. Druge će vam pokazati ono što tražite, dok će vam Google pokazati ono što želi da vidite.

Prije nekoliko tjedana tražio sam kolumnu pod nazivom “How Easy Do We Have To Make It To Vote?” (Koliko moramo pojednostaviti glasanje da bi glasali?) koju sam napisao 2016. godine. Uz sav govor o “suzbijanju birača” i drugim liberalnim lažima, trebale su mi neke informacije koje sam napisao o tome koliko je uistinu lako glasati u Sjedinjenim Državama. Stoga sam otišao na Google i upisao naslov bez stavljanja riječi u navodnike (“napredno pretraživanje”). Jednostavno, zar ne? Ne baš.

Nije se pojavila. Ono što je Google vratio bila je gomila ljevičarskih stranica i priča o tome kako glasati, kako olakšati glasanje i kako republikanci na neki način suzbijaju glasanje. Nakon listanja sedam stranica s rezultatima, otišao sam na Bing.com. Pretražio sam na isti način i moja kolumna se vratila kao prvi rezultat. To je imalo smisla, budući da sam, uostalom, unio točan naslov.

Nije se radilo samo o mojoj kolumni. Dobio sam prilično jednake rezultate sa svime konzervativnim ili nedovoljno liberalnim. Idite na Google i ukucajte “Hillary Clinton dissent is patriotic” (Neslaganje Hillary je patriotsko), bez stavljanja u navodnike i kliknite opciju pretraživanja videozapisa. Ono što ćete pronaći su nedužni ljevičarski videozapisi Hillary ili o njoj. Ono što nećete pronaći jest video snimka s njezinim vrištanjem: “Dosta mi je ljudi koji govore da, ako raspravljate i ne slažete se s ovom administracijom, na neki način niste patriotski. Moramo ustati i reći da smo Amerikanci i da imamo pravo raspravljati i ne slagati se s bilo kojom administracijom”, govoreći o administraciji Georgea W. Busha.

Idite na Bing.com i to je prvi rezultat u videozapisima. Isto vrijedi za svaki drugi pretraživač, poput DuckDuckGo.com, samo ne Google. Oni ne žele da ljudi imaju pristup tom audio zapisu.

Ako pretražite “Hillary Clinton sick and tired” (Bolesna i umorna Hillary Clinton), Bing će i dalje vraćati točan videozapis kao prvi rezultat, a DuckDuckGo kao drugi. Google ga uopće ne vraća ili ga barem ne vraća na prvih deset stranica rezultata pretraživanja. Sve što dobivate od Googlea su videozapisi Bernieja Sandersa koji cmizdravo objavljuje na preliminarnim izborima 2016. godine da mu je “muka i dosadilo slušati o njezinim prokletim mailovima”. Stranica za stranicom. Koliko je vraćanja jedne te iste stvari bilo kome potrebno?

Je li razlog taj što je Google postao nemaran? Kad su pokrenuli svoju tražilicu bila je daleko najbolja. Mogli ste pronaći ono što ste tražili, bez obzira što je to bilo, gotovo odmah. Danas je to druga priča.

Ako želite saznati što Huffington Post, Daily Kos, NBC News ili bilo koja druga ljevičarska organizacija ima za reći o nekom pitanju, Google vas pokriva. Ako želite informaciju suprotnu liberalnom narativu, vjerojatno je nećete pronaći.

Jedna od najopasnijih moći koju su mediji imali prije interneta bila je moć ignoriranja priča ili informacija, odlučivanje o onome što javnost treba znati. Internet im je oduzeo tu moć — dopuštajući ljudima da vide ono što su ostavili (i nadali se da će ostati) na podu sobe za montažu. Google vraća takav poslovni model, aktivno radeći na tome da izmanipulira javnost u izokrenuti pogled na svijet i, još važnije, način razmišljanja koji žele nametnuti. Postoji mnogo riječi koje bi mogle opisati ovakav način djelovanja, a na vrhu te liste se nalazi zlo.