PragerU | Zašto komunizam nije omražen poput nacizma?

Dennis Prager

Zašto ljudi, kad opisuju osobito zle pojedince ili režime, koriste termine “nacistički” ili “fašistički”, ali gotovo nikad “komunistički”? S obzirom na količinu stradanja (bez presedana) koju su komunisti prouzročili zašto je pojam “komunist” manje odvratniji od pojma “nacist”?

Komunisti su ubili 70 milijuna ljudi u Kini, više od 20 milijuna u Sovjetskom Savezu (ne računajući oko 5 milijuna Ukrajinaca) i gotovo svakog trećeg stanovnika Kambodže. Porobljavali su čitave narode u Rusiji, Vijetnamu, Kini, Istočnoj Europi, Sjevernoj Koreji, Kubi i u većinskom dijelu Centralne Azije. Uništili su živote milijardama ljudi. Dakle, zašto komunizam nema jednako groznu reputaciju kao i nacizam?

Razlog broj 1: Jednostavno rečeno, masovno neznanje o komunističkim djelima. Dok se desnica i ljevica zajedno gnuša nacizma i proučava njegovu zlu povijest, ljevica – govorim o ljevici, a ne o tradicionalnim liberalima poput Harryja Trumana ili Johna F. Kennedyja – se nikad nije zgražala nad komunizmom. Budući da ljevica dominira akademskom zajednicom, gotovo nitko ne podučava o zločinima komunizma.

Razlog broj 2: Nacisti su izvršili Holokaust. Niti jedno zlo se ne može usporediti s Holokaustom. Okupljanje gotovo svakog židovskog muškarca, žene, djeteta i bebe na europskom kontinentu i njihovo slanje u gotovo sigurnu smrt je neusporedivo i bez presedana. Komunisti su ubili daleko više ljudi od nacista, ali nikada nisu dostigli Holokaust u sistematskom genocidu. Jedinstvenost Holokausta i ogromna pažnja koja mu s pravom daje osigurala je nacizmu lošiji ugled od komunizma.

Razlog broj 3: Komunizam se temelji na teorijama koje lijepo zvuče. Nacizam ne. Njegove teorije su gnjusne. U pravilu, intelektualci – uključujući, naravno i one koji pišu povijest – su toliko zavedeni riječima da akcije smatraju manje značajnima od riječi. Iz tog razloga nisu usmjerili toliko pažnje na strašna djela komunista koliko na djela nacista. Zločine komunizma odbacuju kao perverzije “pravog komunizma”. Istovremeno, nacističke zločine promatraju (ispravno) kao logičnu i neizbježnu posljedicu nacističke ideje.

Razlog broj 4: Nijemci su u potpunosti razotkrili nacistička zlodjela, preuzeli odgovornost za njih i pokušali se iskupiti. Rusi nisu učinili ništa slično u svezi s Lenjinovim i Staljinovim zločinima. Upravo suprotno, otac sovjetskog komunizma, Lenjin se i dalje poštuje diljem Rusije. Što se tiče Staljina, kao što je ruski povjesničar s Londonskog univerziteta Donald Rayfield rekao, “Ljudi još uvijek poriču, tvrdnjom ili implikacijom, Staljinov holokaust.” Kina je još u manjoj mjeri izložila kritici Mao Zedonga, najvećeg masovnog ubojicu i porobljivača od svih. Mao ostaje poštovan u Kini. Na svakoj novčanoj jedinici je njegov lik. Tako dugo dok Rusija i Kina – kao i Vijetnam, Kuba i Sjeverna Koreja – ne priznaju sva zla koja su komunističke vlade napravile u njihovim zemljama, zločini komunizma bit će manje znani od onih njemačke države pod Hitlerom.

Razlog broj 5: Komunisti su uglavnom ubijali vlastiti narod. S druge strane, nacisti su ubili relativno malo svojih sugrađana. “Svjetsko mišljenje” – uglavnom beznačajan i amoralan termin – je da ubojstvo članove vlastite skupine ima daleko manju težinu od ubojstva ljudi drugih skupina. To je i jedan od razloga zašto, na primjer, milijuni crnaca ubijenih od strane drugih crnaca u Africi ne izaziva gotovo nikakvu pozornost “svjetskog mišljenja”.

I razlog broj 6: Prema mišljenju ljevice, posljednji “dobar rat” je bio Drugi svjetski rat, rat protiv njemačkog nacizma i japanskog fašizma. Ratove vođene protiv komunističkih režima, ljevica ne smatra “dobrim ratovima”. Na primjer, američki rat protiv vijetnamskog komunizma smatra se nemoralnim, a rat protiv korejskog komunizma i njegovih kineskih komunističkih podupiratelja jednostavno se zanemaruje.

Tako dugo dok ljevica, kao i sve institucije koje su pod njezinim utjecajem, ne prizna koliko je zao bio komunizam, nastavit ćemo živjeti u moralno zbunjenom svijetu.

U međuvremenu, svi dobri ljudi dužni su žrtvama komunizma saznati što im se desilo. Čak i gora stvar od toga da budeš ubijen ili porobljen je svijet koji ne zna da ti se to dogodilo.