Ako je jedna glomazna vlada loša, zamislite koliko bi bile dvije. No, to je ono s čim se suočavaju ljudi koji žive u Europi: njihove vlastite “napuhane” vlade i još nadnacionalna vlada Europe, poznata pod imenom Europska unija. Birokracija puta dva! Što mislite o tom horror showu?
Pa, zapravo nemate pojma. Gore je nego što mislite. Vjerujte mi – ja znam, pošto sam sedamnaest godina zastupao jugoistočnu Englesku kao član Europskog parlamenta, zakonodavnog tijela EU. Bio sam također vođa Stranke za nezavisnost Velike Britanije ili kraće UKIP-a, gdje sam vodio britanske napore za napuštanje EU. Na njihovu vječnu čast, to se i dogodilo 23. lipnja 2016. godine: Velika Britanija je napustila Europsku uniju. Svijet taj događaj pamti kao “Brexit”
Brexit je izjava nacionalne suverenosti. Nemojte me krivo shvatiti: volim nacije. Volim granice. Volim ljude koji žive unutar tih granica i sami stvaraju svoje zakone. No, ne sviđa mi se kad bezimeni birokrati kroje zakone za nacije u kojima uopće ne žive.
Ali to je ono što čine u Europskoj uniji.
Zamislite da Belgijanac određuje Britancu koliko može naplatiti svojim klijentima – ili obrnuto. Birokrati EU to rade na mnoštvo različitih načina, cijeli dan, svaki dan. To je zavjera elita.
Tko je ta elita? Pa, oni su skupina samovažnih, preplaćenih, socijalnih inženjera sabeskorisnim fakultetima, koji nisu pošteno radili niti jedan dan u životu i nemaju nikakve poveznice s običnim, pristojim ljudima. Prije ću uvažiti mišljenje talijanskog farmera ili francuskog pekara naspram suhog intelektualizma EU birokrata.
I ne govorim takve stvari zbog toga što sam protivnik Europe; Volim Europu! To je fantastičan, uzbudljiv i velik kontinent: različiti narodi, jezici i kulture. Ali ti narodi sa svim svojim jezicima i kulturama su oteti od strane divovske, neprestano rastuće birokracije: Europske unije.
Ljudi će reći, “pa, zar ne postoji parlament, Europski parlament, koji predstavlja ljude Europe?” Postoji, ali to tijelo nema prave moći, ne može donijeti vlastite zakone. Umjesto njega, sva moć živi u Europskoj komisiji. Njezini članovi nisu izabrani i ne mogu biti smijenjeni, toliko je apsurdna ta stvar.
Europski parlament sastaje se u Bruxellesu. Barem sam tako mislio nakon što sam bio izabran. Ali znate što se jedanput mjesečno dešava? Natovare sadržaj naših ureda i papire u velike plastične kutije, te kutije natovare u kamione i voze ih gotovo 400 milja po europskim autocestama do francuskog grada Strasbourga, gdje četiri dana raspoređuju te sadržaje u nove urede i nakon toga zasjeda parlament. To se događa dvanaest puta godišnje i to čini organizacija koja se navodno bori za smanjenje razine ugljičnog otiska. Organizacije čiji računi nisu uspjeli proći provjere revizora zadnjih dvadeset godina.
To… je parlament? To više liči na putujući cirkus.
Cijela Europa zna da to premještanje od Bruxellesa do Strasbourga košta 300 milijuna € godišnje, stoga zašto to nije reformirano? Pa, način na koji je EU strukturirana, kako bi se to promijenilo trebalo bi prvo promijeniti sporazume, a da bi promijenili sporazume, svih 28 vlada članica bi se trebale složiti da neće dvanaest puta godišnje ići u Strasbourg. I znate još nešto? Francuzi na to nikad neće pristati jer je u njihovom ekonomskom interesu da taj putujući cirkus dolazi u Strasbourg. To vam pokazuje da je stvoren sustav zakonodavstva gdje glasači ne samo da ne mogu promijeniti ništa, već su i same institucije nesposobne za reformu.
Nažalost, ovo nije smiješno. Dopustite mi da vam dam primjer koji moji zemljaci predobro znaju.
Velika Britanije je otočna zemlja; okružena je morem, a ipak, kao članici Europske unije dozvoljeno nam je uhvatiti samo 20% ribe u britanskim teritorijalnim vodama. To znači da je izgubljeno na desetke tisuća radnih mjesta u britanskim obalnim zajednicama jer smo ustupili pravo za jedan od naših najvećih resursa birokraciji sa sjedištem u Bruxellesu. Nije ni čudo što smo napustili EU.
Opet napominjem, nemam ništa protiv Europe; upravo suprotno. Želim dobre odnose između svih europskih nacija. Želim prosperitetnu, slobodnu i poštenu trgovinu između tih nacija. Ali bit ću proklet ako ću se odreći svojih prava kao britanskog državljanina da bi nekakav europski birokrat govorio kako da živim.
Neću to učiniti i siguran sam da ljudi po cijelom kontinentu, naposljetku, Francuzi i Talijani, također misle isto.
Ja sam Nigel Farage za Prager University.
