Zamislite skupinu aktivista koji posjeduju toliku moć da mogu direktno usmjeriti svoju propagandu u vaš mozak. Sad također zamislite da su toliko lukavi da im zapravo plaćate da vam to rade.
Nažalost, ne morate to zamisliti. To je stvarnost. To je Hollywood.
Koliko god je internet postao velikim, Hollywood – i ovdje specifično govorim o televiziji – je još uvijek kralj. Ne samo da dopire do stotine milijuna ljudi sa svojim porukama, on u te poruke ugrađuje naizgled bezopasne priče – priče koje nam odvraćaju pažnju od teškoća svakodnevnog života; priče koje nam daju osjećaj dobrote, suosjećajnosti i pristojnosti.
Drugim riječima, gledamo televiziju jer je volimo. I kao što Amerikanci nisu mnogo razmišljali o kancerogenim cigaretama koje su pušili desetljećima, tako ne razmišljaju o toksičnoj politici koju gledaju na televiziji.
To rade oni koji stvaraju njezin sadržaj. Iz sata u sat proizvode vješto-produciranu ljevičarsku propagandu i još si daju nagrade za to. Plješću jedni drugima zbog “hrabrosti”, iako svi njihovi drugovi imaju potpuno isto mišljenje kao oni.
Razgovarao sam s gotovo stotinu pripadnika holivudske zajednice kad sam pisao knjigu “Primetime Propaganda”, i mnogi od njih su otvoreno priznali da uključuju poruke “političke korektnosti” u svoje emisije.
To rade na pametan i efektan način.
Holivudski scenaristi, producenti, režiseri i glumci prvo kreiraju likove s kojima se iznova želimo družiti, a zatim ih “prisile” da se ponašaju na načine koje mi smatramo neprikladnim. Onda nam postave pitanje: Da li stvarno nije u redu što je Rachel iz “Prijatelja” odlučila imati bebu bez da se prvo vjenča s Rossom? Na kraju, voliš Rossa i Rachel! Kako može biti loše ono što oni naprave?
Nije uvijek bilo tako. Desetljećima je Hollywood promovirao tradicionalne američke vrijednosti. To se promijenilo, kao i toliko drugih stvari, kasnih šezdesetih i početkom sedamdesetih, kad je Hollywood prestao slaviti američke vrijednosti i počeo s njihovom transformacijom.
Na primjer, početkom sedamdesetih godina, pobačaj je bio veoma problematično pitanje. Godinu dana prije slučaja na Vrhovnom sudu poznatim pod imenom ‘Roe protiv Wade-a”, popularni televizijski sitcom ‘Maude’ sadržavao je priču u kojoj je naslovni lik imao pobačaj. LA Times je taj događaj opisao kao “prekretnicu” u televizijskoj povijesti. Zašto? Zbog toga što je uklonio stigmu pobačaja. Milijuni Amerikanaca, koji sjede zavaljeni u svojim dnevnim sobama, vidjeli su da njihov omiljeni lik radi nešto što oni ne odobravaju – i osjetili su suosjećanje.
Nešto slično se dogodilo početkom 2000-ih. Potpredsjednik Joe Biden bio je u pravu kad je rekao da će serija ‘Will i Grace’ imati ogroman utjecaj na mišljenje Amerikanaca o istospolnom braku. Prije NBC-ove hit serije, iako je većina Amerikanaca imala stav prema privatnom seksualnom ponašanju “živi i pusti živjeti”, malo njih je podupiralo ideju o istospolnom braku. Ali kad su vidjeli život šarmantnog i smiješnog Willa Trumana iz tjedna u tjedan, put prema puno širem prihvaćanju istospolnog braka bio je raskrčen.
Trenutni show-ovi poput ‘Orange Is the New Black’ i ‘Transparent’ pokušavaju izazvati isti promjenu na pitanju transrodnosti.
Možete imati mišljenje da je sve to u redu. Ili da neke stvari jesu, a neke ne. To nije suština onoga što želim reći. Poanta je da Hollywood ima ogroman utjecaj na našu kulturu, a taj utjecaj gotovo u potpunosti dolazi s lijeve strane političkog spektra.
I nisu samo društvene stvari u pitanju. Chevy Chase s voli hvaliti da je pomogao Jimmyju Carteru da pobjedi Geralda Forda na predsjedničkim izborima 1976. I vjerojatno je u pravu. Iz tjedna u tjedan na SNL (Saturday Night Live, popularni subotnji komičarski show, koji se prikazuje već 4 desetljeća – op. a.) Chase je prikazivao Forda, koji je vjerojatno bio najatletskiji predsjednik u povijesti (bio je vrhunski igrač američkog nogometa – op. a.), kao mucavog, nekoordiniranog idiota. U ranim 2000-im, Comedy Central je imao show pod nazivom ‘That’s My Bush!’ (To je moj Bush”), koji se otvoreno rugao 43. predsjedniku. I naravno, Hollywood prezire Donalda Trumpa. Od kriminalističkih drama do kasnonoćnih komičarskih emisija, on je nemilosrdno ismijavan.
Nekako je Hollywood uspio uzeti pauzu od izrugivanja predsjednika za vrijeme osmogodišnje vladavine Obame. Ali to je vjerojatno samo slučajnost.
Sve ovo programiranje ima svoje posljedice. Znanstvena istraživanja sugeriraju da gledanje televizije djeluje poput “droge koja stvara ovisnost”. Prema tvrtki za istraživanje tržišta, Childwise, dječaci tinejdžeri provode osam sat dnevno pred zaslonima, velik dio tog vremena konzumirajući holivudsku propagandu.
Roditelji privrženi vjeri izlažu svoju djecu vjerskim obukama možda dva sata tjedno. Roditelji posvećeni djeci možda provedu 30 minuta dnevno kako bi razgovarali o vrijednostima sa svojom djecom. Hollywood dobiva pažnju 40 sati tjedno. Svaki tjedan.
Ne tvrdim da ne smijete uživati u televiziji. Ja uživam! Ali zapamtite, ljudi koji stvaraju programe ne žele vas samo zabaviti; žele utjecati na vas. Žele da mislite onako kako oni misle. I, ako niste svjesni da to pokušavaju, postoji šansa da ćete napraviti upravo to.
Ja sam Ben Shapiro, urednik Daily Wire, za Prager University
