Čak i ateisti priznaju da je knjiga koja je najodgovornija za stvaranje Zapadne civilizacije, Biblija.
Donedavno, to je smatrano prilično velikim dostignućem.
Uostalom, zapadnjačka civilizacija je bila ta koja je stvorila društva temeljena na individualnoj slobodi i demokraciji, koja je potvrdila jednakost svih ljudi i svijetu podarila ideju univerzalnih ljudskih prava.
Naravno, trebalo je stoljeća kako bi se te jedinstvene moralne ideje realizirale, a čiji ideali su često bili narušavani. Ali samo Zapad je formulirao i ostvario te ideje – i zatim ih širio diljem svijeta.
Međutim, u zadnjih pola stoljeća, mnogi primatelji tih darova – pogotovo oni dobro obrazovani – ne smatraju više Zapadnu civilizaciju moralno superiornom ostalima. I kako je poštovanje prema Zapadnoj civilizaciji palo, tako je palo poštovanje i prema izvoru te civilizacije.
Biblija nije samo zanemarena, već je i ponižavana – u najboljem slučaju kao budalasta bajka, a u najgorem kao nemoralno djelo. Ovaj pogled ne proizlazi iz intelektualne strogosti, već iz intelektualne lijenosti.
Ljudi koriste razne vrste prigovora na Bibliju, kao da ne postoje racionalni i moralni odgovori na te prigovore. No činjenica je da postoje i racionalni i moralni odgovori na sve te prigovore.
Mnoge od njih dajem u svojoj knjizi “Racionalna Biblija”, ali dopustite mi da ovdje ponudim dva.
U biblijskoj knjizi Ponovljenog zakona (Deuteronomija), navodi se da ako netko ima buntovnog sina, koji ne sluša oca i majku, roditelji ga mogu odvesti do starješina grada na presudu. Ako sina proglase krivim, građani ga moraju kamenovati do smrti.
Zvuči prilično primitivno, zar ne?
U stvari, to je bio ogroman korak naprijed što se tiče moralnosti. Ovaj zakon je okončao – zauvijek – roditeljsko vlasništvo nad djecom, a s time i pravo da ih ubiju. Brilijantnost ovog zakona leži u tome da se čini kako je očuvao apsolutni autoritet roditelja, ali u stvarnosti ga je ukinuo.
Ali, reći ćete, stanovnici grada još uvijek mogu ubiti dijete. To je teoretski istina. No u cijeloj povijesti Židova nemamo slučaj da se to dogodilo – od ljudi koji su donijeli knjigu na svijet i živjeli po njezinim pravilima.
Kritičari Zapadne religije često navode poznati biblijski zakon “oko za oko, zub za zub, ruku za ruku”, itd. kao još jedan primjer nemoralnog biblijskog zakona.
Ali ovaj zakon – poznat pod latinskim imenom, lex talionis, zakon o osveti – je bio još jedan veliki moralni napredak. Nije se trebao shvatiti na doslovan način i nikad se i nije – iz jednostavnog razloga što je nemoguće točno duplicirati tjelesnu ozljedu. Samo “život za život” je trebao biti, a i bio je, shvaćen doslovno: postoji smrtna kazna za ubojstvo s predumišljajem.
Dakle, što je taj zakon zapravo značio?
Prva stvar, lex talionis je ultimativna izjava o ljudskoj jednakosti. Oko svake osobe dragocjeno je kao i od bilo koje druge osobe. Oko princa ne vrijedi više od oka seljaka. To je bio u potpunosti novi koncept u povijesti. Na primjer, babilonski Hamurabijev zakonik odredio je da oko plemića vrijedi znatno više od oka obične osobe.
Drugo, princip “oko za oko” osigurao je da je samo krivac bio kažnjen za svoj zločin. U ostalim zakonskim i uobičajenim praksama, ako ste ubili nečiju kćer, vaša kćer će biti ubijena. Takav način kažnjavanja je bio izričito zabranjen u Bibliji upravo kodom “oko za oko”. Samo ubojica će biti kažnjen, a ne njegova kćer.
Treće, lex talionis zabranio je nepravednu osvetu. U drevnom svijetu, ako je čovjek izbio drugom čovjeku oko, žrtva bi mogla, ako je bila u stanju, izbiti oba napadačeva oka ili ga ubiti ili povrijediti njegovu djecu itd. Nasuprot tome, “oko za oko” je osiguralo da žrtva primi odgovarajuću naknadu za štetu koju je pretrpjela, ali je kazna morala odgovarati zločinu.
Sljedeći put kad čitate ili čujete da netko tvrdi da je Biblija nerazumna i nemoralna, recite mu kako je zakon o “buntovničkom sinu” okončao ubojstva djece od strane njegovih roditelja i kako je zakon “oko za oko” zadao jedinstveni udarac u korist ljudske jednakosti i pravde.
Ako su intelektualno iskreni, priznat će da su naučili nešto novo.
Ja sam Dennis Prager.
