Ako želite letimično vidjeti strašne, distopijske posljedice socijaliziranog zdravstva, ne trebate prelistavati stranice znanstveno-fantastičnog romana. Jednostavno pogledajte preko bare u Europu, gdje je još jedno bolesno dijete osuđeno na smrt od britanske komisije smrti. Prvo Charlie Gard i sad ovo.
Mali Alfie Evans stavljen je u komu tajanstvenim stanjem mozga koje liječnici još uvijek nisu u stanju dijagnosticirati. Liječnici bolnice Alder Hey u Londonu odlučili su da Alfie nikad neće ozdraviti i da njegov život više nije vrijedan življenja. Njegovi roditelji misle drugačije. Poput slučaja Charlija Garda, Alfijevi roditelji ne prisiljavaju liječnike u Alder Heyu da obavljaju medicinske zahvate koje ne žele izvoditi. Umjesto toga, samo žele natrag starateljstvo nad svojim djetetom i prebaciti ga u bolnicu u Vatikanu. Ali londonska bolnica odbija dati dijete natrag roditeljima, a sudovi su stali na stranu bolnice. Neće dopustiti da Alfie živi. Vele da je u njegovom najboljem interesu je da umre.
Možda je istina da se Alfie Evans nikada neće oporaviti. Možda je istina da je efektivno njegov mozak mrtav, iako roditelji tvrde drugačije, ali ne vidim način kako bolnica može prosuditi da mu je istovremeno i mozak mrtav i da pati. Bez obzira na to, nema se što izgubiti ako se dozvoli prijenos djeteta u bolnicu koja ga je voljna liječiti. Uobičajeno je za pacijente da traže druga mišljenja, pogotovo kad je zdravstveno stanje toliko kompleksno i tajanstveno. Ne bi li roditelji trebali dobiti drugo mišljenje prije nego isključe mašine za održavanje života? Ne bi li trebali iscrpiti svaku mogućnost prije odustajanja? Ne bi li trebali imati pravo tražiti skrbništvo nad vlastitim djetetom?
Ne u Velikoj Britaniji. Tamo su djeca vlasništvo države i ona ima posljednju riječ što se tiče života i smrti. Smrtna kazna ja davno ukinuta diljem Europe, ali vlada i dalje može nametnuti smrtnu kaznu mladima i bolesnima. Samo osuđeni ubojice mogu se osloboditi od takve nečovječnosti. Bolesne bebe — ili savršeno zdrave bebe u majčinoj utrobi — nisu takve sreće.
Bez obzira na to kako netko pokuša poduprijeti ovaj slučaj, rasprava se ne vodi oko bilo kakve medicinske kontroverze. Rasprava je oko dva jednostavna pitanja: 1) Je li život svet? 2) Kome pripada dijete?
Odgovori zagovaratelja i agenata socijalizirane medicine su “ne” i “država”. Tako je to u Europi. I tako će uskoro biti i kod nas.
