Vjerojatno mislite da su vaša mišljenja važna.
Vjerojatno mislite da ste pojedinac s jedinstvenim iskustvima, mislima i ambicijama.
Pa, mrzim vam to priopćiti, ali prema trenutačnoj ljevičarskoj ortodoksiji, u krivu ste. Vidite, vaše mišljenje važno je važno samo u odnosu na vaš identitet – i gdje se taj identitet nalazi u hijerarhiji intersekcionalnosti.
Ako sada razmišljate: “O čemu dovraga ti govoriš?”, niste proveli puno vremena na modernom sveučilišnom kampusu.
Intersekcionalnost je oblik politike identiteta u kojem vrijednost vašeg mišljenja ovisi o tome u koliko skupina žrtava spadate. Na dnu totema je osoba koju svi vole mrziti — heteroseksualni, bijeli muškarac.
A tko je na vrhu? Pa, vrlo je teško reći, jer se konstantno pojavljuju nove grupe koje traže status žrtve. To nitko ne može pratiti.
Dakle, kako se ta intersekcionalnost desila?
Nešto poput ovog:
Uzmimo da ste homoseksualna, bijela žena. Vaše mišljenje je važno, ali manje od onog homoseksualne, crne žene. Zašto? Jer, dok su sve žene žrtve patrijarhije, a sve homoseksualne osobe žrtve heteroseksualne većine, crnci imaju status žrtve koju bijelci očito nemaju.
Naravno, status žrtve homoseksualne crne žene je manji od onog crne transrodne žene, koja je rangirana ispod crne, muslimanske trans žene, i tako dalje. Što više članstva posjedujete u “potlačenim” skupinama, tim ste veća žrtva i posjedujete viši rang.
Razumijete? U redu, jer će postati još kompliciranije.
Intersekcionalnost uzima vaš status žrtve i koristi ga kao temelj za stvaranje saveza s drugim žrtvenim skupinama. Prije nekih trideset ili četrdeset godina, aktivisti su poticali rasnu solidarnost među crncima kako bi se borili protiv potlačivanja. Ali danas to više nije dovoljno. Današnji aktivisti zahtijevaju da crnci pronađu zajednički uzrok s ostalim navodno “potlačenim” ljudima – homoseksualcima, lezbijkama, transrodnim osobama, Palestincima, Indijancima, s kime god.
Logika je ova:
Crni homoseksualac i hispanski homoseksualac možda ne pripadaju u istu skupinu žrtava prema rasi, ali pripadaju istoj skupini na temelju svoje seksualnosti. Usredotočujući se na mjesta gdje se razne skupine križaju (intersect), intersekcionalnost stvara jedinstvenu “nas” protiv “njih” paradigmu: pravedne žrtve zajedno u borbi protiv tlačitelja, onih zastrašujućih heteroseksualnih, bijelih muškaraca.
Ovo objašnjava zašto se na skupu koji prosvjeduje protiv izraelskog tretmana Palestinaca može vidjeti kontingent lezbijskih aktivistica. To je intersekcionalnost na djelu. Toliko ih ujedinjuje njihov status žrtava da nije bitna činjenica da islamisti bacaju homoseksualce sa zgrada i ubijaju ženske članove obitelji koje se usude suprotstaviti željama svojih očeva. Solidarnost žrtava jača je od svih drugih razmatranja.
Termin “intersekcionalnost” iskovala je Kimberlé Crenshaw, profesorica prava na Sveučilištu Columbia.
Ona objašnjava da je intersekcionalnost “bio moj pokušaj da napravim feminizam, anti-rasistički aktivizam i anti-diskriminacijske zakone onim što mislim da bi trebali — istaknuti višestruke puteve kroz koje se rasno i spolno tlačenje može iskusiti…”
Za Crenshaw, Amerika je strašno mjesto puno skupina žrtava, od kojih svaka ima svoj određeni skup pritužbi. Zašto ove skupine žrtava ne bi sjedinili i formirali političku koaliciju ujedinjenu vjerovanjem da ih je većinsko društvo ozlijedilo?
Da je neki profesor sakriven u tornju od slonovače smislio ovakvu glupost nije iznenađujuće. Ono što iznenađuje — i uznemirava — je da je toliko ljudi prihvatilo to.
Amerika je najotvorenije, najmanje rasističko društvo na ovom planetu. To što je profesorica Crenshaw slobodna da iznosi ovakve besmislene teorije i još je dobro plaćena za to, trebao bi biti adekvatan dokaz te tvrdnje.
I od kada morate živjeti nečija iskustva kako bi ih razumjeli? Ne morate živjeti kao rob kako biste shvatili da je ropstvo okrutno i pogrešno. Ne morate živjeti kao žena kako biste prepoznali zlo silovanja.
Konačno, i ono najvažnije, intersekcionalnost promiče najveću obmanu od svih: da nismo pojedinci kojima treba suditi na temelju načina na koji se ponašamo, već samo članovi skupina, kojima se sudi na temelju identiteta skupine kojoj pripadamo. Drugim riječima, vi i ja kao pojedinci sa svojim jedinstvenim iskustvima, mislima i ambicijama ne značimo ništa; naš rasni i seksualni identitet znači sve.
Teško je zamisliti ideju koja bi bila toliko daleko od stvaranja slobodne i ravnopravne Amerike poput ove.
Ali što ja znam? Ja sam samo heteroseksualni, bijeli muškarac.
Ja sam Ben Shapiro za Prager University.
