Alexandra Ocasio-Cortez vozi se na valu socijalističkog entuzijazma među mlađim generacijama. Ne čudi što su mladi ljudi privučeni socijalizmom, iako znaju vrlo malo o njemu. Različita istraživanja daju različite brojke, ali svi se slažu da oko polovica milenijalaca nalazi socijalizam privlačnim. Oko 1 od 10 ljudi vjeruje da je Staljin, koji je ubio 20 milijuna ljudi, bio “heroj“. Mnogo veći broj divi se ubojici i teroristu Che Guevari.
Kako objasniti ovaj afinitet prema socijalizmu i komunizmu među američkoj mladeži? Ljevica ima svoje vlastite razloge, ali mislim da je objašnjenje doista vrlo jednostavno. Riječ je o aritmetici: neuspješno roditeljstvo + neuspjeli obrazovni sustav = socijalisti.
Posao roditelja je da odgoje svoju djecu u neovisne, samodostatne odrasle osobe. Novoiskovana odrasla osoba trebala bi željeti više od svega da izađe iz zaštitne čahure djetinjstva i uđe u svijet nevezana prošlošću i slobodna. Energija, ambicija, smjelost — to su, ili bi barem trebale biti, ili su nekada bile, odlike mladosti. Ali danas mnogi mladi ljudi nemaju uopće želju napustiti čahuru, ili je žele napustiti samo da bi promptno ušli u drugu. Oni se nadaju bjegu od roditelja i postati svojina države. Oni žele da tatica u Washingtonu preuzme ulogu tatice kod kuće.
To je ono što leži u korijenu socijalističkih sklonosti kod mlade generacije. To je, prije svega, neuspjeh osobne i moralne formacije. Možda nije fer taj neuspjeh u potpunosti pripisati roditeljima — teoretski je moguće da pravilno odgojeno dijete odraste u socijalista — no poveznicu je teško ignorirati.
Naš edukacijski sustav enormno je pridonio ovom problemu. Dovoljno je da osoba ima samo osnovno znanje o nedavnoj svjetskoj povijesti kako bi shvatila da su socijalizam i komunizam pošast na zemaljskoj kugli. Njegovi režimi ubili su 100 milijuna ljudi tijekom prošlog stoljeća, a na milijune njih ostavili siromašnima i izgladnjelima. 20. stoljeće bilo je najsmrtonosnijih i najjadnijih 10 desetljeća u ljudskoj povijesti, i to daleko, a to je većinom zasluga sustava vlade koje polovica moje generacije želi uspostaviti ovdje. Da li prosječni milenijalac socijalista uopće shvaća da kad izgovori riječ “nacist”, on se poziva na Nacionalsocijalističku njemačku radničku stranku? Pretpostavljam da ne zna, ali kako je to moguće? Kako osoba koja je prisutna u formalnom školovanju 13 ili 17 godina, još uvijek ispadne ignorantna prema najosnovnijim činjenicama nedavne povijesti?
Ne govorimo o događajima iz drevnih vremena. Govorimo o događajima koje su mnogi ljudi, koji još dan danas hodaju Zemljom, proživjeli — i još uvijek proživljavaju, na mjestima poput Venezuele. Pa ipak, Demokratska stranka dotakla je veliku zalihu obrazovanih ljudi koji nemaju gotovo nikakvo funkcionalno znanje. Kako možemo nazivati naš obrazovni sustav bilo kojim drugim imenom nego kataklizmičkom katastrofom? Proizveo je neznanje, intelektualnu lijenost i idiotizam na neviđenoj skali. I to je uspio upravo u trenutku kada znanje i informacije nikad nisu bili lakše dostupni.
Usjev je pognojen lošim obrazovanjem i lošim roditeljstvom, tako da sada socijalistima nije nikakav problem doći i ubrati plodove. Ne postoji, također, pravi način da ih se zaustavi, osim ako ne napravimo drastične promjene u našim domovima i u našim školama.
