Silovanje, ubojstva, rat–svi imaju jednu zajedničku stvar: Muškarce.
Agresija, nasilje, ambicija nesputana savješću–sve to su dijelovi “toksične muževnosti, je li tako?
I, rješenje je očito: učinite muškarce manje toksičnima.
Učinite muškarce manje muževnima.
Učiniti muškarce više ženstvenima.
Ali ja sam ovdje da vam kažem da ovakav način razmišljanja nije samo pogrešan, već je i opasan.
Evo zašto: Kad pokušavate muškarce učiniti više nalik ženama, ne samo da dobivate manje “toksične muževnosti”, dobijate je u većim količinama.
Zašto? Zbog toga što loši muškarci ne postaju dobri kad prestanu biti muškarci; oni postaju dobri kad prestanu biti loši. Agresija, nasilje i neobuzdana ambicija ne mogu se eliminirati iz muške psihe; one se mogu samo upregnuti. A kada su upregnute, one su alati za dobro, a ne za štetu.
Iste one muževne osobine koje dovode do uništenja također poražavaju tiraniju. Osobine koje gaje pohlepu također grade gospodarstva. Osobine koje tjeraju muškarce da poduzimaju glupe rizike također ih tjeraju da poduzimaju herojske rizike.
Odgovor na toksičnu muževnost nije manje muževnosti; već bolja muževnost. A mi znamo kako to izgleda.
To je mladić koji otvara vrata svojoj djevojci na prvom sastanku. To je otac koji radi duge sate kako bi prehranio svoju obitelj. To je vojnik koji riskira život za obranu svoje zemlje.
Rastući problem današnjeg društva nije taj što su muškarci previše muževni; problem je što nisu dovoljno muževni. Kada muškarci prigrle svoju muževnost na zdrav i produktivan način, oni su vođe, ratnici i heroji. Kada odbijaju svoju muževnost, oni bježe od odgovornosti, ostavljajući za sobom razaranje i očaj.
Posljedice se mogu vidjeti posvuda.
Danas jedan od četiri očeva živi odvojeno od svoje djece. A djeca koja odrastaju bez svojih očeva općenito su depresivnija od svojih vršnjaka koji imaju oba roditelja. Oni imaju daleko veću mogućnost da završe u zatvoru, s tinejdžerskom trudnoćom i u siromaštvu. Sedamdeset posto djece koje prekida svoje srednjoškolsko obrazovanje je bez oca.
“Od svih stijena na kojima gradimo naše živote… obitelj je najvažnija. A mi smo pozvani da prepoznamo i poštujemo koliko važna je uloga oca u tim temeljima.”
To je rekao tadašnji senator Barack Obama 2008. godine.
“Ako budemo iskreni prema sebi”, nastavio je, “priznati ćemo da… previše očeva… nedostaje iz previše života i previše domova.”
Koliko god se trudili da osporimo potrebu za stvarnom, muževnom snagom u društvu, ne možemo osporiti njegov nedostatak. Zdrave obitelji i snažne zajednice ovise o vodstvu i hrabrosti dobrih muškaraca.
Pa ipak, trenutačni trend je feminiziranje mladih ljudi u nadi da će se postići nekakva utopijska ideja ravnopravnosti i mira. I ona počinje u najranijoj dobi. U školskoj učionici, dječaci su neizbježno “problem”. Na igralištu, agresivne igre poput graničara davno su ukinute. Govorimo mladim ljudima da je njihova intrinzična želja za natjecanjem pogrešna. Svatko dobiva trofej. Nemojte nabijati rezultat. Ovo anti-muško poticanje nastavlja se kroz visoko obrazovanje i na radnim mjestima. To je stvorilo milijune pokusnih muškaraca, nesretnih žena i zbunjenih dječaka i djevojčica.
Evo tajne koju svaka žena zna: Žene žele prave muškarce–muškarce na koje se mogu osloniti i, da, ugledati. Ni jedna količina feminističke teorije neće to promijeniti. Ja neznam niti jednu ženu, bilo koje dobi, koju privlači pasivni muškarac koji želi od nje da bude njegova pružateljica, zaštitnica i vođa. Svaka žena koju poznajem želi snažnog, odgovornog muškarca. To nije posljedica društvenog konstrukta ili kulturnog pritiska–to je urođeno.
Obezvrjeđivanje muževnosti neće završiti dobro jer feminizirani, pasivni muškarci ne zaustavljaju zlo. Pasivni muškarci ne brane, štite ili pružaju. Pasivni muškarci ne vode. Pasivni muškarci ne rade stvari za koje smo uvijek trebali muškarce da ih obavljaju kako bi društvo moglo napredovati.
U svojoj knjizi, Abolition of Man (Ukidanje čovjeka), engleski socijalni filozof C.S. Lewis pisao je o tom problemu. Opisao je napetost “između cerebralne osobe i visceralnog čovjeka”. “Svojim intelektom”, objasnio je Lewis, čovjek “je samo duh, a svojim apetitom samo životinja”.
Trebamo oboje. Oduzmite jedno i ostali ste s muškarcem koji je ili slabi ili opaki. A u svijetu prepunom zla, slabi muškarci nisu ništa drugo nego omogućavatelji zlih ljudi.
Silovanje, ubojstvo, rat–sve to ima dvije zajedničke stvari: loše ljude koji siluju, ubijaju i ratuju; i slabe muškarce koji ih neće zaustaviti. Trebamo dobre muškarce koji hoće.
Nije muževnost ta koja je toksična. Nego njegov nedostatak.
Ja sam Allie Stuckey za Prager University.
