10-godišnja djevojčica bila je ovaj tjedan prisiljena hodati 8 kilometara do škole, nakon što je izbačena iz školskog autobusa zbog zlostavljanja. Ovo nije nacionalna vijest, niti bi trebala biti. Ne postoji razlog zašto bih trebao znati o disciplinskim mjerama koje su poduzete protiv učenice 5. razreda u Ohiu. No, to je postala stvar javnog interesa zbog njezinog tate koji je odlučio ovjekovječiti kaznu na videu i objaviti snimku na Facebooku.
Otac, Matt Cox, vozeći se iza svoje kćeri, snimao je njezin polagani hod prema školi i komentirao događaj radi publike. Video je nakon objave zaradio 15 milijuna pregleda na Facebooku. Većina reakcija je bila vrlo pozitivna, s ljudima koji su čestitali Coxu na njegovom prekrasnom roditeljstvu. Misija izvršena.
Osobno, ne vidim ništa loše u kazni. Dobro je disciplinirati svoju djecu. Volio bih da to čini više roditelja. Osam kilometara na temperaturi zamrzavanja je možda preekstremno, ali možda je strogost bila opravdana. Ne znam. Ja sam samo promatrač. A upravo u tome leži problem: Zašto je otac osjetio potrebu uključiti u to milijune gledatelja? Zašto mu treba naše odobrenje i stimulacija? Discipliniraj svoje dijete, dapače, ali zašto osjećaš potrebu objaviti to na Facebooku?
Ovo je recimo postao trend. Posljednjih godina, dosta roditelja pretvorilo je takvu vrstu disciplinskih momenata u viralne videozapise. Ne mogu reći da sam ikada naginjao tom smjeru. Nikada nisam zaustavio svog sina tijekom prepirke s majkom i pomislio: “Čekaj, dopusti mi da zgrabim svoj mobitel. Ovo je sjajan sadržaj!” No, čini se kako je ovo proces razmišljanja mnogih roditelja.
Naravno, oni će tvrditi da posramljuju svoju djecu na internetu iz potpuno dobronamjernih razloga. Oni “podižu svijest” o zlostavljanju ili daju roditeljima savjete o tome kako se nositi s nedoličnim ponašanjem. Ne vjerujem tom opravdanju niti trenutak. A čak i da vjerujem, to je još uvijek glupa i besmislena praksa. Svi mi smo svjesni dječjeg zlostavljanja. Svi smo mi svjesni koncepta discipliniranja naše djece. Možda neki roditelji ne rade dobar posao što se toga tiče, ali sumnjam da će se to promijeniti ako vide viralni video 10-godišnje djevojčice koja hoda niz ulicu.
U svakom slučaju, kao što sam rekao, ne vjerujem da ti roditelji to rade za dobrobit budućih generacija. Mislim da to rade jer žele našu pažnju. I prije svega, oni žele da im drugi roditelji čestitaju na njihovim nevjerojatnim roditeljskim vještinama. I neizbježno, to je upravo ono što će i dobiti. Nevjerojatan uspjeh. Dobit će hrpu ‘visokih petica’, a sve što su trebali napraviti jest poniziti svoje dijete pred cijelim svijetom.
Sad, u potpunosti vjerujem da se ponekad određena količina stida i sramote mora priključiti kazni. Hodanje 8 kilometara do škole je već dovoljno sramotna stvar za dijete. Njezini prijatelji će je zafrkavati. Djeca koju je zlostavljala u školi nasmijat će se zbog toga. To je vrlo lokalizirana i privremena vrsta posramljivanja koja će u konačnici ići njoj u korist. Prisiljena je osjećati se blago posramljeno pred ljudima koje je ona posramljivala svojim zlostavljanjem i kroz to iskustvo nadamo se da će naučiti vrijednu lekciju.
No, osramotiti je pred cijelim svijetom? Upoznati milijune nepovezanih ljudi s tom situacijom? Učiniti je ranjivom na bijesne i zlobne komentare anonimnih stranaca? Objaviti video na internetu koji će tamo ostati zauvijek? Osigurati da će taj moment živjeti vječno u virtualnom okruženju? Kakvom dobru to služi? Čini mi se da služi samo jednom dobru, koje zapravo uopće nije dobro: laskanju roditelja koji je objavio video na Facebooku.
Postoji riječ za ponižavanje nekoga u svrhu prikazivanja sebe u pozitivnom svjetlu. Zlostavljanje. Pretpostavljam da znamo od koga je kćer to naučila.
