Na gotovo isti način kao što je to predsjednik Donald Trump u Sjedinjenim Državama, Brexit je delikatna i razdvajajuća tema u Velikoj Britaniji.
Referendum, obilježen brutalnom borbom između kampanja za Odlazak (Leave) ili Ostanak (Remain – odakle potječe i termin ‘remoaners’ kojim se nazivaju oni koji se bune i odbacuju rezultate Brexita – op. a.) i koji je odlučio hoće li Velika Britanija postati prva nacija koja će se povući iz Europske unije (EU), održan je 23. lipnja 2016. David Cameron podnio je ostavku na mjesto premijera zbog svoje podrške neuspješnoj kampanji za Ostanak.
Dok je kampanju Odlaska predvodilo nekoliko uglednih zastupnika Parlamenta (MP), poput Borisa Johnsona, mnogi su izbjegavali upražnjenu poziciju premijera, smatrajući je otrovanim kaležom. Theresa May, konzervativna MP za Windsor i Maidenhead, postala je premijerkom 13. srpnja 2016., unatoč činjenici što je pasivno podržavala Ostanak.
Nakon dvije godine pregovora, Theresa May predstavila je Europskoj uniji i svojoj vladi predloženu pogodbu za Brexit. Nacrt sporazuma, kojim se utvrđuju uvjeti povlačenja Ujedinjenog Kraljevstva iz EU i format budućih odnosa, prihvaćen je od čelnika EU. Međutim, mnogi zastupnici u Velikoj Britaniji su ga prilično loše primili, a prije njegove provedbe, britanski Parlament mora odlučiti hoće li ili neće prihvatiti sporazum. Glasanje je zakazano 11. prosinca 2018.
S obzirom na dubinu i širinu utjecaja i kontrole EU, nacrt povlačenja je dug i kompleksan. Dokument od 585 stranica bio je naširoko kritiziran od pobornika obiju kampanja, a Theresa May je osobno napadana zbog svojeg slabog rukovanja tranzicijom. Oni koji se još uvijek protive Brexitu, poznati pod imenom “remoaners”, traže prekid nastavka pregovora u korist drugog referenduma poznatog pod imenom “Glas naroda” ili da se Brexit u potpunosti odbaci. Mnogi od njihovih argumenata temelje se na neuspješnosti političara da ispune obećanja koja se odnose na Brexit i neuspjehu Therese May u vođenju britanskog izlaska iz EU.
Njihova logika je licemjerna, manjkava i izuzetno opasna.
Prvo, činjenica da političari kritiziraju neuspjehe drugih političara zbog nemogućnosti ispunjavanja svojih obećanja je vrhunski licemjerna. Na primjer, Nick Clegg, bivši čelnik liberalnih demokrata i vokalni protivnik Brexita, izjavio je da su “ljudi glasali za Brexit na temelju hrpe obećanja”, unatoč činjenici da se Clegg uspeo na poziciju zamjenika premijera 2010. na leđima vlastite “hrpe obećanja” koja nikada nisu materijalizirana.
Drugo, “remoaneri” temelje svoje argumente protiv Brexita na manjkavoj logici. Oni koriste kasniji neuspjeh Therese May da provede Brexit kao razlog za obezvrjeđivanje odluke o Odlasku. Ovo je nelogično, jer prošle odluke nisu napravljene sa znanjem o budućim događajima. Također je nevažno, jer neuspjeh May da provede odluku ne znači da su legitimne zabrinutosti u korist Brexita odjednom nelegitimne. Opravdane zabrinutosti glede trgovine, imigracije ili suvereniteta ostaju opravdane bez obzira na postupanje s Brexitom. Jednostavna nelogična analogija to jasno pokazuje:
Osobu nasilno napada njezin zlostavljački partner u njihovom domu. Ona pokušava bijeg iz svog doma samo da bi je potom udario autobus. Dakle, žrtva je kriva zbog odlaska.
Brexit bi trebao poslužiti kao upozorenje Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Državama i ostalim svjetskim nacijama. Snaga demokracije, koja se temelji na grčkom pojmu “vladavina ljudi”, oslanja se na zaštitu odluke birača. Pokušaj “remoanera” da odbace volju naroda ponovnim glasanjem (i ponovnim i ponovnim i ponovnim …) dok ne dobiju željeni rezultat nije ništa drugo nego pokušaj korumpiranja same demokracije. Vidjeli smo taj isti opasan stav tijekom američkih predsjedničkih i kongresnih izbora i on mora biti svesrdno odbijen ako želimo da demokracija ostane zaštićena.
Odbacivanje svetosti demokracije ostavit će nas ranjive na autoritarizam. Umjesto implementiranja želje svojih građana, političari koji se ne slažu s ovom odlukom moraju samo sabotirati njezinu provedbu. Nakon toga jednostavno mogu optuživati svoje ideološke neprijatelje zbog neuspjeha, ostavljajući si slobodu da provode svoje vlastite suprotne politike. U tom trenutku, zašto uopće glasati?
