Je li “Sretan Božić” stvar prošlosti, pozdrav iz prošlih vremena, ostatak prošlosti s kojim više ne želimo biti povezani? Možda se još uvijek ne nalazimo tamo, no ukoliko se trenutačni trendovi nastave, nismo ni tako daleko. Ako je to istina, to je sramota, daljnje ogrubljivanje kulture — i još gore. To je još jedan primjer uklanjanja religije, kršćanstva specifično, iz zemlje koja je dugo bila najreligioznija od svih glavnih industrijaliziranih demokracija na svijetu.
Zagovornici “sretnih praznika” tvrde da to nije ništa strašno. Oni govore da zagovornici “sretnog Božića” rade planinu od krtičnjaka. Ne postoji “rat protiv Božića”, kažu. No, zagovornici “sretnih praznika” žele i ovce i novce. Oni zanemaruju zagovornike “sretnog Božića” kao histerične, dok istodobno zamjenjuju “sretan Božić” sa “sretnim praznicima”; “Božićne praznike” sa “zimskim praznicima”; te “Božićnu zabavu” s “prazničnom zabavom”.
Dakle, je li sva ova eliminacija riječi “Božić” važna ili nije?
Odgovor bi trebao biti očigledan. To je vrlo važno. To je razlog zašto se toliko truda posvećuje zamjenjivanju “Božića” drugim riječima. A taj trud je bio nevjerojatno uspješan. Umjesto univerzalnog “sretnog Božića” moje mladosti, posljednjih desetljeća “sretne praznike” mi je zaželio gotovo svaki konobar ili konobarica u gotovo svakom restoranu u kojem sam objedovao; gotovo svi koji su me pozdravljali u bilo kojem poslu; stjuardese i piloti; i manje više svi ostali.
Kad odgovorim sa “Sretan Božić!”, često osjećam kao da sam stvorio napetost. Pretpostavljam da mnogima od onih kojima zaželim “Sretan Božić!” lakne nakon što se netko ipak usudi izgovoriti “B” riječ, no svi tečajevi osjetljivosti koje su morali pohoditi vjerojatno stvaraju kognitivnu disonancu.
Protivnici “sretnog Božića” i ostalog korištenja riječi “Božić” točno znaju što rade. Oni su neiskreni kad zanemaruju branitelje “sretnog Božića” kao da “izmišljaju” nekakav “rat protiv Božića”. Naravno da postoji rat protiv Božića — ili, točnije rečeno, rat protiv religijske naravi Amerike. Ljevica u Americi, kao i ljevica u Europi, želi stvoriti u potpunosti sekularno društvo, ne samo sekularnu vladu — što je bio poželjan cilj i što je, u svakom slučaju, bio slučaj u Americi — već sekularno društvo.
Većina ljudi ne razumije da ljevica vjeruje u sekularizam istim onim žarom kojim religiozni kršćani i Židovi vjeruju u Bibliju. To je razlog zašto “sretan Božić” smeta sekularnim aktivistima. To je jasan podsjetnik na činjenicu koliko je Amerika religiozna — i koliko je uvijek bila. To je razlog zašto predviđam da će ljevičarski aktivisti prije ili kasnije tražiti ukidanje Božića kao nacionalnog praznika.
Sad, ljevica ne objavljuje na sva zvona da je njezin cilj temeljita sekularizacija američkog i europskog društva. Umjesto toga, ona kamuflira ono što radi nudeći argument “inkluzivnosti”: “Sretan Božić” ili “Božićna zabava” ili “Božićni praznici” nije “inkluzivno”.
Taj argument inkluzivnosti igra na visoko razvijen osjećaj pristojnosti Amerikanaca. No, argument je besmislen: Koga se, točno, “isključuje” kad nekome zaželite “sretan Božić”? Ne-kršćane?
Ja sam ne-kršćanin. Ja sam Židov. Božić meni ne predstavlja vjerski blagdan. Ali ja sam Amerikanac, a Božić je američki nacionalni praznik. Stoga, kao američki, on je moj praznik — iako nije moj svetkovni dan — isto kao što je mojim kolegama Amerikancima koji su kršćani. Američki Židov, Irving Berlin, je bio taj koji je napisao “Bijeli Božić“, jednu od najpopularnijih američkih božićnih pjesama. Zapravo, prema židovskom glazbeniku koji piše za New York Times, “gotovo sve najpopularnije božićne pjesme napisali su Židovi.”
Očigledno, svi ti američki Židovi osjećali su se sasvim uključenima u Božić!
I dok smo na temi Židova, evo pitanja za one Židove koji se osjećaju uznemirenima “sretnim Božićem”: Da li bi izraelski radio i televizija trebali prestati govoriti “Shabbat Shalom” kako bi bili inkluzivniji izraelskoj ne-židovskoj manjini?
Želja za uskraćivanjem radosti božićnih zabava ili sretnog Božića svim svojim kolegama sugrađanima, graniči s mizantropijom, da ne spominjem zloćudnost.
Ne želeći mi sretan Božić, vi niste inkluzivni. Vi me isključujete iz jednog od nacionalnih praznika moje nacije.
Ali čak i kad Božić ne bi bio nacionalni praznik, želio bih da piloti i dalje zažele svojih putnicima sretan Božić, tvrtkama da organiziraju božićne zabave i školama da nastave prakticiranjem božićnih praznika. Samo zato što osobno ne slavim Božić, zašto bih zahtijevao od svog društva da izbaci riječ “Božić” kad taj praznik slavi 90 posto mojih kolega Amerikanaca?
Velika većina Amerikanaca koji slave Božić — i koji toliko dobro postupaju s ne-kršćanima — zaslužuje bolje.
Molim vas govorite “sretan Božić” i “Božićna zabava” i “Božićni praznici”. Ako to odbijate, vi niste “inkluzivni”. Vi nanosite bol većini vaših kolega Amerikanaca.
