Kada je riječ o Silicijskoj dolini i poklonima koji njihovi “Djedice” nose našoj djeci, ja sam veliki Scrooge. To bi također trebao biti svaki odgovorni roditelj.
U 2016., izvršni direktor Applea, Tim Cook, obasuo je ruralni školski okrug u saveznoj državi Idaho s 500 iPadova i Apple TV-om za svaku učionicu, zajedno s besplatnim treningom kao dio personaliziranog programa digitalne tehnologije vrijednog 100 milijuna dolara, provođenog u 29 saveznih država. Nedavno je zajedno s Ivankom Trump posjetio škole u Idahu, gdje je ona hvalila “laboratorije inovacija” zbog korištenja Appleovih proizvoda “za transformiranje okruženja za učenje i personaliziranje obrazovnih iskustava učenika na temelju njihovih jedinstvenih potreba i snaga!”
Uza sve dužno poštovanje, to je ono što ja nazivam sindromom sjajne ‘Edutech’ igračke. I izvan je kontrole. Djeci ne trebaju zasloni za individualizirano obrazovno iskustvo. Već ionako provode previše vremena pred tim zaglupljujućim, ovisnim, izolirajućim zaslonima.
Zašto dati školskoj djeci zatočenoj unutar učionice još više tehnologije? I kakva je to glupost, “personalizirano učenje”? To je ono čemu ljudska bića — znate, roditelji i učitelji — služe kod kuće i u školi.
Osim toga, nakon tri godine, gdje je stvarni dokaz da sva ta Appleova i Googleova i Microsoftova infiltracija u školske učionice donosi stvarni akademski napredak i rezultate? Ne postoji. Kompanije iz Silicijske doline ne žele razgovarati o akademskom uspjehu. Niti svi slinavi administratori i ‘edutech’ (education technology) zagovornici koji veselo uzimaju potkupljujuće sjajne igračke.
Taj nadzornik u Idahu, toliko zaljubljen u Appleove proizvode, čak je i priznao: “Mi ne pokušavamo povećati rezultate testova ovdje, mi pokušavamo promijeniti narativu za učenike.”
Ja ću kontrolirati “narative” svoje vlastite djece i njihove osobne podatke, hvala vam lijepo.
Roditelji sa svih strana političkog spektra razumiju da je “personalizirano učenje” propaganda Silicijske doline kako bi odvratila pažnju s njihovog pravog cilja: uzimanje podataka učenika i njihovih obitelji pod krinkom “inovacije” i namamljivanje sljedeće generacije ovisnih potrošača. Još jedan nezdravi nusprodukt infiltracije tehnoloških igračaka: navala online oglašavanja. Nadzornica obrazovanja, Cheri Kiesecker, izvijestila je ovog mjeseca da su školska djeca u Missouriju, koja su morala preuzeti edukacijske aplikacije, napraviti online račune i koristiti tehnološke uređaje koji su prijavljeni na Googleove proizvode, bila izložena oglašavanju za sve od “e-cigareta” do “osiguranja, lijekova, automobila, igračaka, odjeće, slatkiša te širokog raspona aplikacija i video igara.”
Već sam prethodno izvijestila kako je Jedinstveni školski okrug Los Angelesa bacio milijardu dolara ionako oskudnih resursa u katastrofalni iPad program. ‘Educratori’ su platili 678 dolara po glorificiranom Appleovom e-udžbeniku, s predinstaliranim brendiranim aplikacijama za osnovni nastavni program koje je stvorio edukacijski gigant Pearson. Pearsonove proizvode za digitalno učenje sada koristi oko 25 milijuna korisnika u Sjevernoj Americi. Osnovni nastavni program, daleko od mrtvog, bio je prikladan novi katalizator za privlačenje nove generacije potrošača.
Četiri godine nakon završetka prvotnog fijaska s podjelama iPadova, školski administratori u L.A.-u ponovno su u akciji. U listopadu, Verizon je srednjim školama u Jedinstvenom školskom okrugu Los Angelesa dodijelio 2 milijuna dolara bespovratnih sredstava za “iPadove, digitalne resurse i besplatni pristup internetu u kućanstvu” za jednu godinu — koji su bez sumnje prenatrpani neprestanim oglasima Verizona.
Sada Facebook — pod vatrom zbog kršenja privatnosti diljem svijeta — pokušava prodati nešto što se naziva “Summit Learning”, web-bazirani kurikulum kojeg financira izvršni direktor Mark Zuckerberg i njegova supruga Priscilla Chan. Prošlog tjedna, učenici u njujorškim školama napustili su nastavu iz protesta programu.
“Uznemirujuće je samo sjediti i buljiti u jedan ekran tako dugo”, rekao je 14-godišnji brucoš Mitchel Storman za New York Post. On provodi blizu pet sati dnevno na satovima Summita u algebri, biologiji, engleskom, svjetskoj povijesti i fizici. Interakcija s učiteljem je minimalna. “Morate sami učiti”, s pravom se žalio Storman.
Nijedno vanjsko istraživanje ne podržava tvrdnju da Summit Learning zapravo poboljšava, hm, učenje. Međutim, ono što više studija pokazuje jest da beskrajni sati provedeni pred ekranom pretvaraju djecu u zombije sa slabijom koncentracijom, manje sretne, manje društvene i manje fizički sposobne. Suprotstavljanje ‘Djedicama’ Silicijske doline i potvrđujući “pravo na ne” svoje obitelji mogao bi biti najbolji dugoročni dar koji možete dati svojoj djeci školske dobi.
Prilog Tuckera Carlsona: ‘Screens are Poison’: Tech Elites Keeping Devices Out of Their Children’s Schools
