Francuski građani su općenito spremni plaćati mnogo poreza.
Mnogo više nego je to slučaj s Amerikancima.
Pojedinac koji je zaradio manje od 9.964 eura u 2018. godini neće platiti nikakav impôt sur revenue, no svatko tko je zaradio više od toga hoće, a većina poreznih obveznika plaća 30%.
Osim toga, postoji niz drugih strogih poreza koju se moraju plaćati poput doprinosa za socijalno osiguranje, poreza na robu i usluge (PDV iznosi 20%), kapitalne dobitke, poreza na stanovanje, poreza na televiziju, poreza na bogatstvo, itd., a mnogi od tih poreza opterećuju sve ljude.
Sve u svemu, stopa poreza na dohodak iznosi dobro iznad 45% ukupnog francuskog dohotka i jedna je od najviših u Europi.
Francuzi su općenito spremni nositi se s takvim visokim porezima tako dugo dok vjeruju da dobivaju dobre socijalne usluge poput univerzalne zdravstvene zaštite, besplatnog sveučilišta, 16 tjedana plaćenog congé maternité za friške majke, mirovine socijalnog osiguranja, 35-satni radni tjedan i umirovljenje već od 62. godine (ako ste radili 42 godine, obavezno umirovljenje je maksimalno sa 67 godina).
Međutim, s druge strane, poslodavci oklijevaju zapošljavati nove zaposlenike zbog mogućnosti plaćanja otpremnine (do dvije godine) ukoliko otpuste tog zaposlenika (u Francuskoj nema zapošljavanja po volji).
Ta rigidnost dovela je francusku ekonomiju na nisku stopu rasta.
Kao što je vlasnik malog poduzeća to objasnio, to znači da neće zaposliti nikoga tko nije član obitelji ili je neovisni izvođač.
Naravno, 35-satni radni tjedan ne odnosi se na one koji su privatnici: vlasnici malih tvrtki rade mnogo više sati.
Niska obvezna dob za odlazak u mirovinu trebala bi pomoći mladima koji su kronično nezaposleni po stopi koja se mjeri u dvoznamenkastim brojkama.
Francuska stopa rasta BDP-a u posljednjem tromjesečju 2018. iznosila je patetičnih 0,3%.
Kad je Macron smanjio milijunašima porez od 75% (koji je mnoge od njih otjerao iz zemlje) i potom (u nastojanju da obeshrabri korištenje fosilnih goriva) odlučio nametnuti dodatni porez na dizel gorivo koji bi podigao njegovu cijenu na istu razinu s benzinom, stvari su poslovnično krenule nizbrdo.
Nakon godina poticanja vozača na prelazak na ekološki prihvatljivije i učinkovitije dizel gorivo, mnogi su se osjećali izdani i uvrijeđeni predloženim porezom.
Da bi dodao uvredu na ozljedu, netko je u Macronovoj administraciji navodno rekao da ako se ljudima ne sviđa porez, mogu jednostavno uzeti autobus.
Ta izjava nije bila dobro prihvaćena u ruralnim područjima, manjim naseljima i gradovima koji više ovise o automobilima, za razliku od dobro potkovanih Parižana koji se ponose činjenicom da ne trebaju automobil.
Zamislite reći vodoinstalateru da može jednostavno uzeti autobus ili vlak kako bi otišao na posao?
Ili reći poljoprivredniku istu stvar kada je riječ o prijevozu njegovog grožđa do lokalne vinske preše.
Spontana pobuna, potaknuta društvenim medijima, pojavila se među porezno opterećenom srednjom klasom koja je obukla žute prsluke koje svatko (po zakonu) mora držati u svom vozilu.
Neobično, što se tiče štrajkova u Francuskoj, sindikati nisu bili uključeni i prosvjedi sada traju već 8 uzastopnih tjedana — uglavnom vikendima, jer je to vrijeme kad prosvjednici ne rade.
Na neke subote, glavna raskrižja bila su u potpunosti blokirana prosvjednicima, a na većini prometnica bilo je usporavanja.
Autorica je svakog tjedna tijekom studenog vozila na ruti od Lyona do Nice i već naučila očekivati usporavanje i besplatnu vožnju cestom oko Avignona na svakoj ruti prema sjeveru na cesti A-8.
Prosvjedi izvan Pariza općenito su mirni, a mnogi vozači dižu palac gore prosvjednicima ili drže svoje žute prsluke na prednjem vjetrobranu kao znak podrške.
Mnogi izvan Pariza osuđuju nasilje na pariškim prosvjedima — koje sada navodno provode ekstremističke urbane gerile (i lijeve i desne) — ali svejedno ostaju vrlo ljuti.
Predsjednika Macrona smatraju globalističkim elitistom koji jednostavno ne razumije potrebe radnika. Prezir prema njemu lako se očituje u njegovoj popularnosti koja je pala na 21%.
Moji poznanici, marljivi radnici srednje klase, ispričali su mi svakakve priče.
Jedan par mi je rekao: “Riješili smo se kralja, možemo se na isti način riješiti i predsjednika”, implicirajući da bi se Macron mogao susresti s Madame La Guillotine.
Vozač taksija, doznavši da smo Amerikanci, pitao nas je da li nam se sviđa naš novi predsjednik.
Kad smo odgovorili afirmativno, pitao je zašto.
Kad sam odgovorila da Trump govori ono što misli i čini ono što govori, njegova reakcija bila je: “NAMA JE POTREBAN TRUMP!” — i nije bio jedini Francuz koji mi je rekao istu stvar.
Mase su sve više uzrujane u Europi!
Žuti prsluci su također osinja gnijezda.
