Ovaj tjedan, Američka psihološka asocijacija (APA) dokazala je da se radi o političkom tijelu, a ne o znanstvenom. To nije prvi put da čelna organizacija za mentalno zdravlje preferira politiku u odnosu na znanost — godine 2013., Američka psihološka asocijacija čuveno je reklasificirala poremećaj rodnog identiteta u Dijagnostičkom i statističkom priručniku (Diagnostic and Statistical Manual – DSM), nazivajući ga rodnom disforijom, da bi potom objasnila da življenje u iluziji da ste pripadnik suprotnog spola nije zapravo uopće mentalni poremećaj. Ta je odluka utemeljena na nula znanstvenih dokaza — baš kao i DSM-ova izvorna klasifikacija pedofilije kao “seksualne orijentacije” prije nego što ju je pod pritiskom javnosti preimenovala u “pedofilni poremećaj”.
Najnoviji promjer političkog plaćeništva APA-e odnosi se na temu “tradicionalne muškosti”. U svom časopisu, APA je objavila da su izdali nove smjernice kako bi “pomogli psiholozima u radu s muškarcima i dječacima”. Te smjernice sugeriraju da “40 godina istraživanja” pokazuje da je “tradicionalna muškost psihološki štetna i da socijaliziranje dječaka da potiskuju svoje emocije uzrokuje štetu koja odjekuje i iznutra i izvana.” APA objašnjava da je “tradicionalna muškost — obilježena stoicizmom, kompetitivnošću, dominacijom i agresivnošću — u cijelosti, štetna. Muškarci socijalizirani na taj način manje su skloni sudjelovanju u zdravom ponašanju.”
Nije važno što je tradicionalna muškost — muškost usmjerena kanaliziranju muških instinkta prema izgradnji i zaštiti, a ne prema rušenju — izgradila Zapadnu civilizaciju i štitila je od brutalnosti drugih civilizacijskih sila. Nije važno što je tradicionalna muškost zaštitila ženstvenost i izdigla žene na ravnopravan status u javnoj politici. Tradicionalna muškost su zapravo samo muškarci koji sjede uokolo, žderu hamburgere te roktaju jedni drugima o nogometu, dok cijelo vrijeme iznutra plaču jer im je društvo zabranilo pokazati svoje osjećaje.
A još je i gore od toga. Prema APA-i, tradicionalna muškost “suprotstavlja se pitanjima rase, klase i seksualnosti”, maksimizirajući tako unutarnji i vanjski sukob. Ryan McDermott, psiholog sa Sveučilišta Južne Alabame, koji je pomogao u izradi novih smjernica APA-e, sugerirao je da spol “nije više samo ova muška-ženska binarnost”. Umjesto toga, spol je samo društveni konstrukt koji se može uništiti bez ikakvih posljedica. Evo APA-e, koja čini nevjerojatno nepoštenu izjavu da spolne razlike uopće nisu biološke, suprotno svim poznatim istraživanjima društvenih znanosti: “Doista, kada istraživači uklone stereotipe i očekivanja, nema velikih razlika u osnovnim ponašanjima muškaraca i žena.”
Uništite muškost kako biste uništili diskriminaciju i depresiju. Feminizirajte muškarce i indoktrinirajte dječake.
Kako bi došla do tog zaključka, APA mora definirati tradicionalnu muškost u onom najužem, najnegativnijem mogućem smislu — a potom otuđiti one koji se ne slažu kao dio patrijarhata. No, kao političko tijelo, APA ne nailazi na mnogo problema.
Sve ovo nije samo besmislica, već je divlje kontraproduktivna glupost. Zakopano ispod gomile gluposti u izvješću APA-e postoji ovaj dragulj: “Također je važno poticati prosocijalne aspekte muškosti… U određenim okolnostima, osobine poput stoicizma i samopožrtvovnosti mogu biti od apsolutno presudne važnosti.” Ali nikada ne smijemo sugerirati da bi takve osobine morale biti uključene kao dio “tradicionalne muškosti”, jer bi to učinilo da se neki ljudi osjećaju isključenima.
Evo istine: muškarci traže smisao u svijetu koji im govori da ovjekovječuju diskriminaciju i kulturu silovanja; da su korisnici sveobuhvatnog, gadnog patrijarhata; da su, u najboljem slučaju, odbacivi partneri za žene, a ne njihovi zaštitnici. Pružanje smisla muškarcima zahtijeva od nas da im damo svrhu kao muškarcima, a ne samo kao bespolnim bićima. Postoji mnogo toga za reći o ideji da je naša kultura ignorirala nužnost muškaraca da postanu gospoda — ali to je rezultat ljevičarske kulture koja omalovažava muškarce, a ne tradicionalne muškosti koja je izgrađena na ideji da su muškarci rođeni za obranu, zaštitu i gradnju.
Ipak, jedna stvar je sigurno istina: APA se nasukala na plićacima politike. I nema razloga da pošteni ljudi uzmu njezine anti-znanstvene izjave ozbiljno samo zato što se maskiraju kao znanstvenici, dok istodobno ignoriraju činjenice u korist političke korektnosti.
