Dok su svi doživljavali napade panike zato što se srednjoškolac nasmiješio jednom američkom Indijancu, daleko nečuveniji čin prošao je potpuno nezapaženo. Owena Shroyera, novinara Infowarsa, seksualno je napala prosvjednica na Ženskom maršu. Čin se dogodio pred kamerom i žena ga je otvoreno priznala.
Stavimo po strani mišljenje koje imate o Infowarsu. To u ovom slučaju nema nikakve veze. Činjenice ostaju iste. Žena je prišla Shoyeru i zgrabila ga za genitalije, objavivši da ga je “zgrabila za jaja” te je potom, nakon pitanja je li upravo počinila seksualni napad, ponosno izjavila “da”. U međuvremenu, skupina policajaca doslovno je stajala na metar od incidenta i nije intervenirala ili uhitila seksualnu predatoricu.
Ne moram ukazivati na ono očito, ali hoću. Da su uloge preokrenute, odnosno da je muškarac prišao ženi, zgrabio njezine genitalije, nasmijao se te potom pohvalio da je počinio seksualni napad i da nakon toga nije uhićen, diljem zemlje izbio bi histerični bijes. Da je čin bio politički motiviran i da je muškarac napao ženu zbog neslaganja s njezinim liberalnim idejama, reakcija bi u najmanju ruku bila apokaliptična. Muškarčevo ime i lice bilo bi ožbukano na svim vijestima. Članci o “toksičnoj muškosti” kišili bi po našim glavama poput tuče. A muškarac bi zasigurno bio uhićen.
No, kad je žena u pitanju? Tišina. Cvrčci. Nikoga nije briga. Ne izaziva nikakvu pozornost. Ne izaziva ničiji gnjev. Nema nikakvih posljedica za seksualnog napadača. Ako će iskusiti bilo kakve posljedice, one će najvjerojatnije biti pozitivne. Pretpostavljam da je značajno povisila svoj feministički ulični kredibilitet. Možda će dobiti mjesto suradnice na CNN-u.
Upravo to je razlog zašto je MeToo pokret u velikoj mjeri lažan i zašto se feminističko zgražavanje nad seksualnim napadima ne može u potpunosti shvatiti ozbiljno. Njima zapravo nije stalo do seksualnih napada per se. Njima je stalo do političke i ideološke prednosti koju mogu dobiti isticanjem određenih primjera napada. Pažljiva selektivnost cijele kampanje u potpunosti potkopava njezin kredibilitet.
Pa, u svakom slučaju, barem smo ovaj tjedan proveli uporno naglašavajući onaj istinski zločin: osmijeh tinejdžerskog dječaka. Jasno je da je to mjesto na koje treba usredotočiti sav bijes. Ne moramo trošiti vrijeme na osuđivanje odrasle žene koja je ležerno prišla muškarcu i zgrabila ga za jaja. Ustvari, možemo se pretvarati kao da se takve stvari nikada ne događaju. Lakše je reći da se nikada ne događaju ako ih studiozno ignorirate kad se dogode.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
