Jussie Smollet napokon je uhićen zbog režiranja lažnog zločina iz mržnje protiv sebe. Policija također vjeruje da si je sam poslao prijeteće pismo pokriveno bijelim prahom, što bi moglo dovesti do novih (i potencijalno mnogo ozbiljnijih) optužbi. Bio je motiviran, prema službi za provođenje zakona, željom za povećanjem plaće. Nije jasno kako bi premlaćivanje nužno dovelo do povećanja plaće. Zasigurno se čini čudnim načinom pokretanja pregovora o plaći.
Teoretiziram da je vjerojatno bilo više toga u pitanju, psihološki, od puke pohlepe. Svi vole novac, svi žele povišicu, ali većina ljudi ne unajmljuje dva velika Nigerijca da ubiju Boga u njima kako bi postigli taj cilj. Zašto je Jussie napravio taj drastičan i zamršen korak? Jer, kao što sam napisao prije nekoliko dana, on žudi biti žrtvom. Naša kultura potiče takav mentalitet, podučavajući djecu od rane dobi da stradalništvo znači moć, stradalništvo je status, stradalništvo je privilegija.
Stoga je vrlo nesretna stvar živjeti u najtolerantnijoj i najotvorenijoj civilizaciji u povijesti svijeta i u isto vrijeme tražiti potvrdu i identitet u ugnjetavanju. Poplava lažnih zločina iz mržnje pokazuje koliko su očajni prodavači stradalništva postali. Ali ne moramo se samo ograničavati na lažne zločine iz mržnje.
Razmotrite druge nedavne događaje. Prije nekoliko tjedana, mediji su dramatično izvješćivali o učenicima katoličke škole koji su nasumce gnjavili nevinog američko-indijanskog čovjeka. Ovaj tjedan, ljevičari na Twitteru otpuhnuli su prašinu s uvredljivog, 50 godina starog Playboyevog intervjua s Johnom Wayneom i potrošili cijeli dan gazeći po njegovom truplu. Jučer su se feministice jako uzrujale jer je redatelj nadolazećeg “Ghostbusters” filma izjavio da želi “vratiti film obožavateljima”, što očito iz nekog razloga šteti ženama. U međuvremenu, izvođenje “Vagininih monologa” je otkazano jer je predstava sad uvredljiva transrodnim osobama. Mogao bih nastaviti.
Stvar je u tome što ljevica sad mora očigledno iskopavati mrtve ili unajmiti Nigerijce ako želi biti ugnjetavana. Svedena je na traženje znakova proganjanja u “Ghostbuster” filmovima i izvedbama “Vagininih monologa”. Čak ih izrazi lica čine mučenicima. Oni jednostavno ne mogu priznati da smo najmanje rasističko, najmanje seksističko, najmanje “homofobno”, najotvorenije i najdobrodošlije društvo koje je ikad postojalo na Zemlji. Umjesto izražavanja zahvalnosti zbog nezaslužene privilegije življenja u daleko najprihvatljivijem vremenu i mjestu koje se može zamisliti, oni hodaju uokolo okrećući svaki kamen i obasjavajući svjetiljkom svaku pukotinu, u nadi da će pronaći i najmanji trag nečega što bi mogli protumačiti kao bigotizam. A ako ne mogu pronaći, ona ga sami izmisle.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
