“Ovdje u Sjedinjenim Državama uznemireni smo novim pozivima na usvajanje socijalizma u našoj zemlji”, upozorio je predsjednik Trump u svojoj nedavnoj poruci tijekom Govora o stanju nacije.
Doista, mnogi se pitaju zašto bi Amerika, središte kapitalističkog uspjeha u svijetu, usvojila socijalizam, koji je spektakularno propao svugdje gdje je oproban. Milenijalci su skupina koja je najviše napaljena na eksperiment sa socijalizmom. Prema nedavnoj Gallupovoj anketi, postoji više Amerikanaca u dobi između 18 i 29 godina s pozitivnim stajalištem prema socijalizmu (51 posto) nego prema kapitalizmu (45 posto).
Tko ili što pokreće ovu fascinaciju? Kratki odgovor je “mnogi od njihovih učitelja i njihovih udžbenika iz povijesti.”
U govoru predsjednika Trumpa, također je istaknuo da je “Amerika utemeljena na slobodi i neovisnosti, a ne na vladinoj prisili, dominaciji i kontroli”, ali u mislima nekih od najpoznatijih pisaca američkih udžbenika iz povijesti, “vladina prisila” je ključ obnavljanja američke neovisnosti od predatorske kapitalističke klase.
Katalizator tipične kritike kapitalizma u udžbenicima je knjiga Matthewa Josephsona, The Robber Barons (Baruni razbojnici), koja omalovažava američke industrijske pionire, uključujući Corneliusa Vanderbilta, Andrewa Carnegieja, i Johna D. Rockefellera. A opet, ta tri poduzetnika pomogla su katapultirati SAD u svjetsku ekonomsku velesilu krajem 19. stoljeća.
Malo ljudi zna da je The Robber Barons prepun pogrešaka i da je Josephson, povjesničar amater, imao marksističku agendu.
U pisanom intervjuu za sovjetske novine Pravda, Josephson je rekao da je uživao gledajući “slom našeg [američkog] poslovnog uspjeha i optimizma.” Dodao je: “Sloboda SSSR-a od naših ciklusa ludosti je najsnažniji argument u svijetu za obnovu našeg društva u novom obliku koji je visoko centralizirani poput onog u Rusiji.”
Tako je 1934. godine Josephson objavio The Robber Barons, koji je, usred sjajnih recenzija i ekonomije u depresiji, munjevito zauzeo prva mjesta na ljestvici prodavanih knjiga. Ključni marksistički povjesničari u SAD-u objeručke su prihvatili Josephsonove napade na kreatore američkog bogatstva i širili evanđelje socijalizma u svojim brojnim knjigama i udžbenicima.
Na primjer, Richard Hofstadter bio je dugogodišnji profesor na Sveučilištu Columbia. Dvaput je bio dobitnik Pulitzerove nagrade i pomogao je obučiti generaciju istaknutih povjesničara. Ipak, Hofstadter se pridružio Komunističkoj ligi mladih na koledžu, a kasnije se uključio u Komunističku partiju. “Moj temeljni razlog priključivanja [Komunističkoj partiji]”, rekao je Hofstadter, “jest taj što ne volim kapitalizam i želim ga se riješiti.”
Iako je Hofstadter kasnije napustio Komunističku partiju, zadržao je svoje neprijateljstvo prema kapitalizmu i izrazio ga u svojim knjigama kojima je osvojio Pulitzerovu nagradu i u popularnom udžbeniku, kojem je bio koautor, The United States: The History of a Republic (Sjedinjene Države: Povijest Republike).
Kao i Hofstadter, povjesničar Ray Ginger pridružio se Komunističkoj partiji na par godina 1940-ih. Kasnije je predavao na Harvardu, Stanfordu i na Sveučilištu Alberta. Poput Hofstadtera, Ginger je napisao veliku knjigu o kasnim 1800-ih — naslovljenu, The Age of Excess (Doba pretjerivanja) — kao i popularni udžbenik.
Hofstadter, Ginger i ostali ljevičarski povjesničari položili su temelje marksističkom povjesničaru Howardu Zinnu, koji je bio aktivni član Komunističke partije tijekom kasnih 1940-ih i ranih 1950-ih. Zinn je bio izravan: “Htio sam da moje pisanje i moje učenje povijesti bude dio društvene borbe.” Njegov najprodavaniji udžbenik, A People’s History of the United States (Narodna povijest Sjedinjenih Država), učinio je upravo to. Prodan je u više od dva milijuna primjeraka i jedna je od najpubliciranijih i raspravljanih knjiga ikad napisanih o američkoj povijesti. Zinn je odjekivao Josephsona i naslovio svoje poglavlje o američkoj industriji: “Baruni razbojnici i buntovnici”.
Iako većina povjesničara odbacuje marksizam Josephsona i ponekad su posramljeni njegovim lošim istraživanjem, oni obično prihvaćaju njegovo portretiranje američkih poduzetnika kao Baruna razbojnika.
The American Pageant (Američki izbor), na primjer, možda je najprodavaniji tekst o američkoj povijesti ikad napisan. Njegovi autori, David Kennedy i Lizabeth Cohen su progresivci, a ne marksisti, no njihov odnos prema Rockefelleru, Carnegieju i Vanderbiltu odražava Josephsona i njegove marksističke učenike. Primjerice The American Pageant optužuje Rockefellera za “naftni monopol” i tvrdi da se popeo na vrh korupcijom, a ne dajući kupcima odličan proizvod po najnižoj cijeni na svijetu. Milijunima studenata koji su čitali The American Pageant rečeno je da su SAD postale najbogatija država na svijetu uglavnog zbog “grabežljivih željeznica” i “gospodara pohlepnosti”.
Nije ni čudo da socijalizam, sa svim svojim neuspjesima, izgleda dobro u usporedbi.
Kako bi pomogao stotinama tisuća studenata koji su prisiljeni čitati The American Pageant svake godine, Institut za obrazovanje i istraživanje postavio je online kritiku sadržaja teksta knjige kako bi studenti mogli vidjeti njegove pristranosti i iskrivljenja. Kao što je Thomas Edison vjerovao, prvi korak u otkrivanju istine je eliminirati ono što je lažno–osobito kad vaši profesori na koledžu uživaju u podučavanju onoga što je lažno.
Burton W. Folsom je istaknuti suradnik i bivši profesor povijesti na Hillsdale koledžu i autor ‘The Myth of the Robber Barons’.
