Nakon izbora i ponovnog izbora prvog crnog predsjednika ove zemlje, tko bi pomislio da će, manje od dvije godine kasnije, vodeći demokrati ozbiljno raspravljati o uvođenju reparacija za ropstvo?
Demokratska predsjednica Doma Nancy Pelosi podržava prijedlog zakona kojim bi se ustanovilo povjerenstvo za razmatranje reparacije, za koje kaže da su “jedna od stvari koje možemo učiniti ne samo u smislu pokušaja nadoknađivanja užasne, grješne stvari koja se dogodila u našoj zemlji u smislu ropstva, već da naša zemlja živi u skladu s onim što mislimo da jesmo.” Dodala je: “Moramo smanjiti razlike u prihodima u našoj zemlji. Moramo smanjiti razlike u pristupu obrazovanju na pristupačan način u našoj zemlji, smanjiti zdravstvene nejednakosti u našoj zemlji.”
No, prije dvije godine, predsjednik Barack Obama nazvao je reparacije gubitničkom politikom: “Lako je napraviti teoretski argument”, rekao je Obama u intervjuu. “No, kao praktično pitanje, teško je zamisliti bilo koje društvo u ljudskoj povijesti u kojem je većina populacije izjavila da kao posljedica povijesnih nepravdi, sada uzimamo veliki dio nacionalnih resursa tijekom dugog vremenskog razdoblja kako bismo to ispravili.”
Predsjednik John F. Kennedy zauzimao je isto stajalište. Kad su ga 1963. upitali o rasno utemeljenoj afirmativnoj akciji za crnce, Kennedy je rekao: “Ne mislim da možemo poništiti prošlost. Zapravo, prošlost će biti s nama dugi niz godina u neobrazovanim muškarcima i ženama koji su izgubili svoju priliku za pristojnim obrazovanjem. Moramo učiniti najbolje što možemo u ovom trenutku. To je ono što pokušavamo učiniti. Ne smatram da su kvote dobra ideja. Mislim da je pogrešno dodjeljivati kvote na temelju religije ili rase ili boje ili nacionalnosti. … S druge strane, mislim da bismo se mogli potruditi da pružimo pravednu šansu svima koji su kvalificirani, ne kroz kvote, već samo pregledajte naše procese zapošljavanja, pregledajte područja u kojima zapošljavamo ljude i barem se pobrinite da svima pružimo jednake šanse, a ne striktne kvote. Previše je izmiješano, ovo naše društvo, da bi se počeli dijeliti na temelju rase ili boje.”
Ropstvo u Americi završilo je prije više od 150 godina.
Danas više nisu živi ni bivši robovi ni robovlasnici. Nadalje, kolumnist i radio voditelj Michael Medved rekao je da samo oko 5 posto bijelaca ima nekakve “generacijske” povezanosti s ropstvom. “Uvoz robova završio je 1808. godine (kao što je predviđeno Ustavom), samo 32 godine nakon neovisnosti, a ropstvo je bilo zabranjeno u većini država desetljećima prije građanskog rata”, napisao je Medved 2007. “Čak i na Jugu, više od 80 posto bijele populacije nikada nije posjedovalo robove. S obzirom na činjenicu da većina današnjih ne-crnih Amerikanaca potiče od imigranata pristiglih u zemlji nakon Rata između Država, samo mali postotak današnjih bijelih građana — možda samo oko 5 posto — nosi bilo kakvu autentičnu generacijsku krivnju za iskorištavanje robovskog rada.”
Naposljetku, što je s ulogom Demokratske stranke u ropstvu, Jim Crow zakonima i otporu njegovom okončanju? Republikanski predsjednik Abraham Lincoln, izabran na platformi protiv ropstva, potpisao je Proglas o emancipaciji i predvodio Sjever u pobjedi nad Jugom po cijeni od najmanje 620.000 mrtvih vojnika s obje strane. Demokrati su se protivili 13. amandmanu koji je oslobodio robove, 14. amandmanu, koji im je dodijelio državljanstvo i 15. amandmanu, koji im je dao pravo glasa.
Tijekom rasprave o Zakonu o građanskim pravima 1964., demokrati, uključujući senatora Al Gorea Sr., orkestrirali su rekordnu 60-dnevnu opstrukciju u pokušaju blokiranja glasanja za prijedlog zakona. U postocima, više republikanaca u Domu i u Senatu glasalo je za usvajanje zakona od demokrata. Republikanski senator Everett Dirksen dobio je priznanje, 40 godina nakon njegove smrti, od lokalne podružnice NAACP za svoj rad navigiranja zakona kroz Senat. Kad je republikanski zastupnik Bill McCulloch iz Ohija najavio svoju mirovinu, primio je rukom pisano pismo od bivše prve dame Jackie Kennedy, koja mu je zahvalila za njegovu ulogu u donošenju zakona. Kennedy, koja je zakon smatrala ostavštinom svog pokojnog supruga, napisala je: “Vaš integritet pod takvim pritiscima je ono što naš sustav čini vrijednim borbe i umiranja. Molim Vas da oprostite emocionalnom tonu ovog pisma — ali želim da znate koliko mnogo mi znači Vaš primjer. To je svjetlo nade u često mračnom svijetu i ono pri kojem ću podići svoju djecu dok odrastaju.”
Kako bi platili reparacije, namjerava li Demokratska stranka tužiti sebe za naknadu štete?
Larry Elder je američki konzervativni radijski voditelj, pisac i odvjetnik.
