Kad je riječ “liberal” poprimila elitistički, van dodira i ekstremistički prizvuk, ljevica je počela rebrendirati sebe kao “progresivce”, a svoju ljevičarsku agendu kao “progresivizam”. Uostalom, progresivci — kao što njihova oznaka podrazumijeva — su za napredak, a tko bi se mogao protiviti napretku?
Očito bismo trebali vjerovati da se svatko tko se protivi agendi ranije poznatoj kao liberalizam, protivi napretku. Ili, kao što je ljevičarska krilatica sažela njihovo mišljenje u pljusci Pokretu čajanke: “Nema čaja za mene; Umjesto toga ću imati napredak.”
No, prije nego dopustimo progresivcima da se rebrendiraju kao da su svi oni za napredak, a svatko tko im se suprotstavlja je na pogrešnoj strani ljudskog napretka, možda bismo im trebali postaviti jedno jednostavno pitanje: “Kad ljevica govori o napretku, govori li o tehnološkom napretku ili o ljudskom napretku?” To su vrlo različite ideje i one imaju vrlo različite posljedice za naše razmišljanje o ulozi vlade.
Bez sumnje, napredak u transportu, komunikaciji, medicinskoj skrbi i drugim tehničkim područjima učinio je moderni život sigurnijim i praktičnijim. Na području čiste znanosti, Isaac Newton bio bi zadivljen sa svim postignućima znanstvenika u masivnom, mehaničkom svemiru i zapanjen onime što su otkrili na subatomskoj razini.
No, onda postoji i ona druga strana tehnološkog napretka. Moderna znanost stavila je u ljudske ruke oružja koja mogu ubiti milijune. Znanstvenici su razvili nove lijekove, kao i nove agense kemijskog ratovanja za uništavanje i ubijanje. A napredak u tehnologiji koji nam omogućava da pratimo gdje se nalaze naša djeca i što se događa u našim kućama kad smo odsutni, također omogućava onima na pozicijama moći da nadziru kuda idemo, s kim razgovaramo i što govorimo. Tehnologija koja omogućava Googleu i Facebooku stavljanje informacija na dohvat naših ruku također im daje moć kontrole nad informacijama i idejama koje vidimo.
Uz svu tu tehnologiju, zašto ta ista vlada koja može pratiti svaki vaš pritisak na tipku ne može osigurati naše granice iako Amerikanci jasno žele da naše granice budu osigurane? Zato što demokrati žele milijune novih glasača kako bi preobrazili zemlju u socijalističku, dok bi veliki donatori već sutra prodali zemlju u socijalizam u zamjenu za jeftinu radnu snagu danas. Zašto ta ista vlada koja može otkriti poslovne i porezne podatke Trumpovih pomoćnika od prije mnogo godina ne može pribaviti 33.000 e-mailova zatraženih sudskim nalogom koje je izbrisala Hillary Clinton? Zato što moćna Vlada u sjeni podržava Hillary Clinton, a oni su stavili svoju političku agendu iznad vladavine zakona.
Kad pogledamo dokaze, možemo li doista reći da je ljudska priroda napredovala zajedno s našom tehnologijom? Jesu li ljudi danas vjerodostojniji i otporniji na zlouporabu moći nego što su to bili ljudi o kojima su brinuli naši Osnivači kad su napisali sva ta ograničenja vladinih ovlasti u Ustav?
Ako ljudska priroda doista napreduje, onda bi se trebali osjećati sigurni kad sami hodate kasno u noć. Trebali biste moći parkirati svoj automobil bilo gdje u bilo koje vrijeme bez zaključavanja i ne biste trebali imati sofisticirani sigurnosni sustav u svojoj kući. Zapravo, vi uopće ne biste trebali brave.
Progresivci bi, naravno, tvrdili da ljudi još uvijek čine loše stvari, ali razlog tome nije u našoj manjkavoj ljudskoj prirodi, već su manjkave ljudske institucije te koje uzrokuju loše ponašanje. Ljudi su u osnovi dobri, htjeli bi da vjerujemo, ali naši politički, društveni i ekonomski sustavi su loši. Reformirajte te institucije, ide razmišljanje, i tek onda ćemo vidjeti pravi napredak.
A kako ćemo poboljšati naše ljudske institucije kako bi one izvukle ono najbolje iz čovječanstva? Upravo u odgovoru na to pitanje vidimo pravu motivaciju koja se krije ispod progresivne agende, a ta motivacija je sve samo ne moderna. Za progresivce, čovječanstvo zapravo nije napredovalo, već samo progresivci; mi ostali još uvijek živimo u stanju tame i neznanja. Mi smo “košarica bijednika” koji trebaju predati kontrolu nad svojim životima njima, ljudima koji su pametniji, prosvjetljeniji i moralno superiorniji od nas ostalih, kako bi mogli redizajnirati i voditi naše ljudske institucije.
Ne postoji ništa napredno ili progresivno u ljudskom iskušenju traženja političke moći u svrhu nametanja svoje volje drugima. Kao rezultat toga, stranice ljudske povijesti obojene su krvlju nevinih, a preko 100 milijuna ljudi umrlo je od ruku vlastitih vlada u prošlom stoljeću. I ne postoji način da se izmjeri količina bijede koju su pretrpjeli oni koju su preživjeli, ali čija su prava na druge načine gazile vlasti.
Naš Ustav ograničava vladinu moć i naširoko je distribuira kako bi zaštitio prava naših građana od ljudi gladnih moći koji bi nametnuli svoju volju svima ostalima. Oni koji marširaju pod progresivnom zastavom govore nam da je naš Ustav zastario i oduševljeno kliču kad mladi političari bez ikakvih zapisa o stvarnim postignućima zahtijevaju da predamo naš način života kako bi ona mogla kontrolirati vrijeme.
To je vrlo stara pjesma; samo su pjevači novi.
