Svake godine, na tisuće američkih roditelja otkriva da se njihovo dijete koje su poslali na koledž, tijekom studija pretvorilo u ljevičara. Za ljevičarske roditelje to je možda blagoslov, ali za roditelje koji nisu ljevičari — da ne spominjem, konzervativci — to je često bolan udarac.
Udarac jer njihovo dijete sad prezire Ameriku; preferira socijalizam naspram kapitalizma; smatra sve bijele ljude i policiju rasističkim; vjeruje da su Biblija, kršćanstvo i judaizam ne samo besmislice, već i opasne besmislice; više ne vjeruje da su muškarci i žene inherentno drugačiji — ili da muškarci i žene uopće objektivno postoje; nezainteresiran je za sklapanje braka i imanje djece; vjeruje da je predsjednik Sjedinjenih Država fašist — kao i oni koji su glasali za njega; i podržava potiskivanje govora koje on ili ona smatraju “govorom mržnje”.
Iako je ovo možda muzika za uši ljevičarskih roditelja, većina tradicionalnih liberalnih roditelja neće biti sretna ovom transformacijom. Za razliku od ljevičara, većina liberala voli Ameriku i misli da je, unatoč svojim manama, vrijedna poštovanja. Oni ne vjeruju da su muškarci i žene subjektivne kategorije i vjeruju u slobodu govora — čak i za “govor mržnje”.
Za konzervativne roditelje, ta transformacija je daleko gora. “Noćna mora” nije previše jak opis. Ne samo da njihovo dijete prezire sve do čega oni drže, već njihovo dijete, koje ih je voljelo i poštovalo samo godinu ili dvije godine prije, sad prezire i njih.
To je noćna mora iz još jednog razloga: Mladi ljudi koji se transformiraju u ljevičare gotovo uvijek postaju manje ljubazni, manje sretni i ljući.
Teško je zamisliti da bi se upravo suprotno moglo dogoditi — to jest, da bi mlada osoba mogla prigrliti sva ljevičarska stajališta prethodno opisana i postati pristojnijim ljudskim bićem.
Tužno je životno pravilo ono koje nam govori da sve što ljevica dotakne, uništi: glazba, umjetnost, književnost, religija, kasno noćna televizija, dodjela nagrada Akademije, sport, gospodarstva, struktura obitelji, izviđači i rasni odnosi, samo su neki od primjera. Također uništava i ljude — njihov karakter i njihovu sreću.
Kako i ne bi?
Jedan od preduvjeta dobrog karaktera — kao i sreće — je zahvalnost, a ljevičarstvo je ukorijenjeno u nezahvalnosti. Ako ste zahvalni što ste Amerikanac, vi, po definiciji, niste ljevičar. Ako ste, na primjer, crnac koji je zahvalan što je Amerikanac, vi ste “izdajnica svoje rase”, “čiča Toma”. Ako ste žena koja je zahvalna što je Amerikanca, vi ste “izdajica svoga spola”. Feministička ikona Gloria Steinem jednom je nazvala žensku republikansku senatoricu Kay Bailey Hutchinson “ženskom imitatoricom” jer prava žena ne može biti konzervativna. Osim toga, ljevica u svakog ne-bijelca i ženu usađuje ideju da su žrtve, a ljudi koji vide sebe kao žrtve su nezahvalni i ljuti, što su dvije osobine koje uvijek čine osobu zlobnijom.
Svakog roditelja čije se dijete vratilo kući s koledža (ili, sve češće, iz srednje škole) kao ljevičar, trebalo bi upitati: “Jesu li vaša kćer ili sin sretniji zbog činjenice da su postali ljevičari? Jesu li on ili ona ljubazniji? Tolerantniji? S više poštovanja?”
Dakle, nisu samo institucije te koje ljevica uništava, već također i karakter svojih pristaša. Gdje su prominentni konzervativni ekvivalenti Roberta De Nira koji urla “Jeb*š Trumpa” na ceremonijama dodjele nagrada? Sare Silverman koja tweeta predsjedniku Sjedinjenih Država: “Samo ću ti reći JE*I SE i dodati da su smrdljiva rupa na penisu s jajima koja dotiču vodu. Jedi gov*a, pič*o pohlepna”? Zastupnice Rashibe Tlaib koja govori svojih pristašama, među kojima je bilo i djece, “Opozvati ćemo tog mamojeb*ča”?
Svaki Amerikanac bi trebao gledati kako je skupina 10-godišnjih djevojčica tretirala 85-godišnju senatoricu iz Kalifornije Dianne Feinstein. Indoktrinacijom u ljevičarstvo očigledno im je dopušteno da tretiraju američku senatoricu, da ne spominjem ženu koja je 75 godina starija od njih, s prezirom.
Nezamislivo je da bi skupina desetogodišnje konzervativne djece, u pratnji svojih učitelja, ikad tretirali 85-godišnjaka, senatora ili ne, s tolikim prezirom.
Kad šaljete svoje dijete na koledž, vi ne igrate samo ruski rulet s njihovim vrijednostima. Vi igrate ruski rulet s njihovih karakterom i načinom na koji će vas tretirati. Ljevičari roditelji ne dijele iste brige. Ako se njihovo dijete nekako vrati s koledža kao kršćanin ili religiozni Židov, ne samo da ih neće tretirati s prezirom, već će prema njima postupati s još više poštovanja nego prije. Ljevičarstvo vas čini gorim. Judeo-kršćanske religije vas čine boljim. To možda nije moderan pogled, ali je slučajno istinit.
Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.
