Dok se Demokratska stranka prepire oko reparacija za ropstvo, pojavilo se novo i srodno pitanje koje je pokrenuo meksički predsjednik.
Andres Manuel Lopez Obrador pisao je papa Franji i kralju Filipu VI. kako bi zahtijevao njihovu ispriku za španjolsko osvajanje Meksika koje je započelo prije 500 godina “invazijom” Hernana Corteza.
Pristavši na obalu Zaljeva 1519. godine, Cortez je dvije godine marširao prema onome što je danas Mexico City kako bi nametnuo španjolsku vladavinu, španjolski jezik i kulturu te katoličku vjeru autohtonim narodima.
“Jedna kultura, jedna civilizacija nametnuta je drugoj”, napisao je predsjednik Lopez Obrador: “Bilo masakra i ugnjetavanja. Takozvano osvajanje bilo je vođeno mačem i križom. Svoje crkve sagradili su na temeljima nekadašnjih hramova.”
Zahtijevao je da kralj i papa zatraže “oprost za zlostavljanja koja su nanesena autohtonim narodima Meksika.”
Sad, nitko ne tvrdi da tijekom tog osvajanja nisu počinjeni veliki grijesi i zločini. Ali nije li meksičkim ljudima, njima 130 milijuna, mnogo bolje zbog dolazaka Španjolaca i njihovog svrgavanja Aztečkog carstva?
Ili nikada ne postoji opravdanje da jedna nacija napadne drugu, pobijedi njezine ljude i iskorijeni i zamijeni njezinu kulturu i civilizaciju? Je li “kulturni genocid” uvijek zločin protiv čovječnosti, čak i ako iskorijeni kulturu koja je tolerirala prinošenje ljudskih žrtava?
Jesu li Azteci imali pravo da ih europski svijet ostavi na miru?
Ako je to slučaj, odakle dolazi to pravo?
Što nas dovodi do drugog pitanja: Jesu li sve civilizacije i kulture jednake ili su neke jednakije od drugih?
Za razliku od posljednjih desetljeća, većina Amerikanaca nekoć je učila da vjeruje kako Zapad stoji iznad svih drugih civilizacija i da je Amerika njegova najviša manifestacija. I činilo se kako se većina svijeta slaže.
Što se tiče da su sve civilizacije i kulture jednake, to je ideološka tvrdnja. Ali gdje su povijesni, znanstveni ili empirijski dokazi koji podupiru tu tvrdnju? Koliko ljudi doista vjeruje u to?
Španjolski ministar vanjskih poslova Josep Borrell rekao je kako je “čudno primiti ovakav zahtjev za isprikom za događaje koji su se dogodili prije 500 godina.”
Pitao se treba li Španjolska tražiti ispriku od Francuske zbog invazije na Iberijski poluotok i zločina koje su počinile Napoleonove vojske ili ako Francuska treba zahtijevati ispriku od Italije zbog invazije Julija Cezara na Galiju?
Dok je malo vjerojatno da će dobiti ispriku od kralja, Lopez Obrador bi mogao bolje proći kod papa Franje koji želi izmoliti oprost za zločine tijekom španjolsko-portugalskog osvajanja i vladanja Južne Amerike.
U Boliviji 2015., papa je izjavio:
“Ovo vam govorim sa žaljenjem. Mnogi teški zločini počinjeni su protiv autohtonih naroda Amerike u Božje ime. … Ponizno tražim za oprost, ne samo zbog prekršaja same crkve, već također zbog zločina počinjenih protiv autohtonih naroda tijekom takozvanog osvajanja Amerike.”
Dok je New York Times pisao o “hladnom odgovoru” Madrida na zahtjeve Meksika, ostali Zapadni vođe — ne samo Barack Obama — uvelike su se upustili u ovakve hirovite isprike.
Justin Trudeau se ispričao zbog lošeg tretiranja autohtonih naroda u Kanadi. Francuski Emmanuel Macron se ispričao zbog mučenja pobunjenika u alžirskom ratu za neovisnost.
Španjolska desnica, međutim, nije krenula istom stazom.
Alberto Rivera, vođa Ciudadanosa, nazvala je zahtjev Lopeza Obradora “nepodnošljivim napadom na španjolski narod”.
Rafael Hernando iz Partido Popular odbacio ga je s prezirom: “Mi Španjolci otišli smo tamo (u Meksiko) i okončali moć plemena koja su ubijala svoje susjede okrutnošću i bijesom.”
U pozadini ovog zahtjeva za isprikom od strane Španjolske i Crkve je pogled na povijest koji je poznat Amerikancima i koji je ukorijenjen u sukobljenim konceptima o tome tko smo i što smo bili.
Jesu li narodi Zapada koji su osvojili i izmijenili veći dio svijeta, u skladu s tim, blagoslov ili prokletstvo čovječanstvu? Je li povijest Zapada, iako prepuna propusta svih civilizacija, nije jedinstvena u veličini onoga što je proizvela?
Ili su zapadnjački zločini imperijalizma, kolonijalizma, genocida, rasizma, ropstva i zlostavljanja obojenih manjina toliko rasprostranjeni, mrski i sramotni da poništavaju sve ono dobro?
Je li bijela rasa, kao što je Susan Sontag napisala, “rak ljudske povijesti”?
Dok gledamo kako se oskvrnjuju i ruše spomenici i memorijali velikim ljudima naše povijesti, presuda među dijelom naših kulturnih i intelektualnih elita već je donijeta. Palac dolje. Oni se slažu s umjetnikom moralne iznude iz Mexico Cityja.
Pitanje: Mogu li narodi koji se srame prošlosti svoje nacije činiti velike stvari u svojoj budućnosti? Ili je duboko ukorijenjena nacionalna krivnja, poput one koja danas pogađa mnoge Nijemce, trajno onesposobljavajuće obilježje postojanja nacije?
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
