Politika vas čini glupim, kao što to često govorim. A jedan od mnogih načina na koji to čini jest transformiranjem rata ideja u natjecanje osobnosti.
Glasali smo za bučnog bika-u-prodavaonici-porculana Trumpa ili zlokobnu i korumpiranu Hillary Clinton ne nužno iz razloga što mislimo da su oni sjajni ljudi, već zato što će nas približiti ili slobodi i prosperitetu američkog stila ili socijalizmu, padu i kulturnoj smrti europskog stila.
No, budući da je ljudsko srce idolopoklonički mehanizam, glasajući za njih, osjećamo da su manjkavi ljudi koji bi mogli ostvariti neke od političkih ciljeva koje želimo jednako važni i dobri i plemeniti poput ideja koje te politike trebaju utjeloviti. Smatramo da su Trump ili Hillary poanta svega toga.
To možete i sami vidjeti na djelu. Prilikom sljedećeg obiteljskog okupljanja sa svojim ljevičarskim rođacima, odbijte raspravljati o političkim osobnostima. Raspravljajte samo o idejama i pravilima. Bit ćete šokirani o koliko stvari dijelite mišljenje i koliko je razgovor bio civiliziran. Zatim se vratite na raspravu o Trumpu i Clinton i uskoro ćete se uključiti u borbu pire krumpirom. Politika je idolopoklonstvo. Ona vas čini glupima.
To vrijedi kako za prošlost tako i za sadašnjost. Nedavna zabrana staromodne pjevačice Kate Smith u nekoliko sportskih objekata je travestija. Njezina inspirirajuća izvedba “God Bless America” bila je divno otrcano obilježje utakmica Yankeesa i ostalih momčadi. Činjenica da je ona također pjevala neke pjesme koje su bile prikladne za ono vrijeme, a koje se danas čine neprihvatljivo rasističkima nije bitna, nimalo. Riječima L. P. Hartleyja: “Prošlost je strana zemlja. Oni tamo čine stvari drugačije.”
U nedavnom govoru na koledžu Hillsdale, istaknuo sam da shvaćanje politike kao rata ideja znači da pojedincima možemo pokazati milost i oprost. “Ne moramo rušiti kip Georgea Washingtona kako bismo osudili ropstvo. Ne moramo zatvarati žene kako bismo se odrekli ubijanja beba. Ne moramo braniti nemoralne kapitaliste kako bismo branili sam kapitalizam.”
Ne sumnjam da je zabrana Kate Smith bila komercijalna odluka, ulagivanje devetorici ili desetorici “aktivističkih” glasova koji su prijetili bojkotom i gurali svoje njuške u vijesti konstantno uništavajući stvari nama svima ostalima. Ali Yanksi i ostali trebali su se oduprijeti. Oni su prigrlili političku glupost.
Zabranjivanje voljenog zabavljača iz razloga što je živio u svom vremenu je jednostavno glupo. To uključuje potpuno nerazumijevanje načina na koji povijest, čovječanstvo i istinski napredak doista funkcioniraju. To pojeftinjuje naš razgovor, smanjuje naše zadovoljstvo i ne poštuje našu prošlost.
Vratite je natrag, Bila je sjajna zabavljačica starog kova, a njezina “God Bless America” ostaje sladunjavi klasik.
Andrew Klavan je američki konzervativni pisac, novinar, scenarist, politički komentator i voditelj podcasta “The Andrew Klavan Show” na Daily Wireu.
