Predsjednički kandidati vode bitku kako bi nadmašili jedni druge. Senatorica Elizabeth Warren predlaže nevjerojatnih 50.000 dolara oprosta studentskog kredita po glavi studenta. Senator Bernie Sanders predlaže besplatnu zdravstvenu zaštitu za sve Amerikance plus svim ilegalnim strancima. Većina demokratskih kandidata za predsjednika obećaju besplatne stvari koje uključuju besplatni koledž, univerzalni dohodak, “Medicare za sve” i oprost dugova.
Njihovi socijalistički prethodnici također su davali obećanja. “Sloboda i kruh” bio je slogan koji je koristio Adolf Hitler tijekom kampanje svoje Nacionalsocijalističke radničke stranke (nacističke) koju je vodio protiv predsjednika Paula von Hindenburga. Hitler je čak obećao: “U Trećem Reichu, svaka njemačka djevojka će naći muža.” Staljin je obećavao veliko socijalističko-marksističko društvo koje je uključivalo bolju hranu i bolje uvjete radnicima. Kineski Mao Zedong je obećao demokratski konstitucionalizam i san da će “seljaci imati zemlju koju će moći obrađivati”. Ta, kao i ostala obećanja, dala su Maou snažnu političku potporu koja mu je bila potrebna za osvajanje vlasti nad cijelom zemljom 1949. godine.
Socijalizam obećava utopiju koja zvuči dobro, ali ta obećanja se nikada ne ostvare. Najčešće rezultiraju masovnom ljudskom patnjom. Kapitalizam neslavno propada u usporedbi s rajom ili utopijom koje obećava socijalizam. Ali svaki zemaljski sustav će doživjeti istu sudbinu pri takvim usporedbama. Čovječanstvo mora birati između alternativnih ekonomskih sustava koji zapravo postoje u stvarnosti. Pokazalo se da je za običnog čovjeka kapitalizam, sa svim svojim navodnim nedostacima, superiorniji od bilo kojeg dosad osmišljenog sustava kako bi se nosio sa svojim svakodnevnim potrebama i željama. Po gotovo svim mjerilima ljudskog blagostanja, ljudima koji žive u zemljama koje naginju prema kapitalističkom kraju ekonomskog spektra daleko je bolje od njihovih kolega koji žive u zemljama koje naginju socijalističkom kraju. Zašto?
Kapitalizam, ili ono što neki nazivaju slobodnim tržištima, relativno je nov u ljudskoj povijesti. Prije kapitalizma, način na koji su pojedinci gomilali svoje bogatstvo bila je pljačka, otimanje i porobljavanje svojih bližnjih. S usponom kapitalizma, postalo je moguće steći veliko bogatstvo služeći i zadovoljavajući svoje bližnje. Kapitalisti nastoje otkriti što ljudi žele i to proizvoditi i prodavati koliko god učinkovitije moguće u svrhu ostvarivanja profita. Povijesni primjer ovog procesa bio bi John D. Rockefeller, čiji je uspješan marketing doveo do pada cijena kerozina s 58 centi po galonu 1865. godine na 7 centi 1900. godine. Henry Ford postao je bogat proizvodeći automobile za običnog čovjeka. I Fordova i Rockefellerova osobna korist blijedi u usporedbi s dobrobiti običnog čovjeka koji je dobio jeftiniji kerozin i jeftinije te praktičnije prijevozno sredstvo. Postoji doslovno na tisuće primjera kako su oni u potrazi za profitom poboljšali život čovječanstva. Evo mog pitanja za vas: Jesu li ljudi koji su svojim postupcima stvorili nezapamćenu udobnost, dulji životni vijek i ugodniji život običnoj osobi — i postali bogati tijekom tog procesa — zaslužili sav prezir i poruge intelektualaca i političkih muljatora današnjice?
U mnogim intelektualnim i političkim krugovima, potraga za profitom se smatra zlim. Međutim, ova potraga prisiljava poduzetnike da pronađu načine da ugode ljudima ili bankrotiraju. Naravno, oni mogu zabrljati stvari i izbjeći bankrot ako mogu natjerati vladu da im pomogne ili im pruži zaštitu od konkurencije.
Neprofitnim organizacijama je mnogo lakše. Zapravo, ljudi su u pravilu najviše nezadovoljni uslugama koje dobivaju u javnim školama, odjelima za motorna vozila i ostalim vladinim agencijama. Neprofitne organizacije mogu djelovati bez obzira na to udovoljavaju li ljudima ili ne. To je zato što dobivaju svoje naknade putem poreza. Siguran sam da bili manje zadovoljni supermarketima kad bi oni imali moć uzimanja našeg novca kroz poreze, nego kad su prisiljeni pronaći načine kako bi im na dobrovoljnoj bazi dali novac.
Usput, ja ne iznosim izravnu osudu socijalizma. Ja vodim svoje kućanstvo po marksističkom načelu: “Od svakoga u skladu s njegovim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama.” Taj sustav funkcionira kad se možete sjetiti imena svih uključenih.
Walter E. Williams je američki ekonomist, komentator i akademik. Profesor je ekonomije na Sveučilištu George Mason, kao i kolumnist i autor poznat po svojim klasično liberalnim i libertarijansko konzervativnim pogledima.
