Prošlu nedjelju objasnio sam kako političari poput Trumpa pobjeđuju diljem svijeta. I kao naručeno, stigli su rezultati iz Australije. Bila je to zapanjujuća pobjeda premijera Scotta Morrisona, slici i prilici Donalda Trumpa.
Izbori u Australiji po svemu su nalikovali onim američkim iz 2016. godine. Oni predstavljaju upozorenje demokratima i svakome koji gradi svoju kampanju oko globalnog zatopljenja, Green New Deala, masovnih vladinih regulacija, većim porezima na “bogate” i otvorenim granicama.
Ista pitanja. Ista ljevičarska pristranost od strane medija. Isti rezultati.
Baš kao i u Americi 2016. godine, članovi ljevičarske stranke (u Australiji po imenu Laburistička stranka) mislili su da imaju izbore u torbi. Mediji, politički establišment i anketari predviđali su laganu pobjedu ljevice. Većina anketa pokazivala je gotovo dvocifrenu prednost laburista.
Baš kao i s Donaldom Trumpom 2016. godine, ankete su bile u krivu. Na Dan izbora, Morrison i njegova stranka (liberalno-nacionalna koalicija) odnijeli su zapanjujuću pobjedu. Morrison je također povećao vodstvo svoje stranke u parlamentu.
Što se dogodilo? Australija je kanarinac u rudniku ugljena za demokrate, što se tiče nadolazećih izbora 2020. godine.
Prvo, konzervativni premijer Morrison konstantno je nazivan rasistom, nacionalistom, bijelim ekstremistom, “starim bijelim tipom”, poricateljem klimatskih promjena i mrziteljem imigranata. Zvuči poznato?
Ali, tiha većina Australije glasala je za njega. Baš kao i u Americi, oni su šaptali. Nije bilo natpisa u znak podrške na travnjacima. Nije bilo naljepnica na branicima automobila. Nije bilo javnih odobravanja. Ljudi su se jednostavno nastavili smješkati, ugrizli se za jezik i glasali u privatnosti.
Kad se jednom zatvori zavjesa, svi smo mi “zauvijek-Trumpovci”. Diljem svijeta.
Naša strana ne razgovara s anketarima. Ali nemojte sumnjati da smo tamo, glasajući za Ameriku prvu, Ameriku drugu, Ameriku treću, Ameriku zauvijek. Osim, u ovom slučaju, riječ “Australija” zamjenjuje “Ameriku”.
A što je s pitanjima? Glavna pitanja u Australiji izgledaju poput onih u Americi. Laburistički političari vodili su kampanju na temeljima klasne zavisti, “nejednakosti”, kažnjavanju uspjeha i povećanju poreza onima najuspješnijima. Oni su favorizirali masivne poreze na ugljik i regulacije u borbi protiv klimatskih promjena. Oni su predlagali zatvaranje rudnika i forsirali ogromno povećanje energetskih troškova u svrhu “spašavanja planeta”. Oni su tražili mandat na 50% obnovljive energije do 2030. godine. Australski birači odbacili su sve to.
Morrison je pobjedničku konzervativnu kampanju vodio s grumenom ugljena u svojim rukama. On je brilijantno objasnio biračima da niti jedan zeleni izvor energije u svijetu nije učinkovit (tj. jeftin) poput ugljika. Objasnio je kako će novi propisi i standardi zelene energije ubiti radna mjesta, slomiti gospodarstvo i naštetiti životnom standardu, dok istodobno ne bi postigli apsolutno ništa, jer godišnja emisija Kina uvelike zasjenjuje onu australsku.
Imigracija je također bila u središtu zapanjujućeg iznenađenja u režiji desnice. Laburisti, baš kao i američki demokrati, podržavaju otvorene granice. Oni žele u zemlju pustiti sve. Konzervativci žele sigurne granice.
Tiha većina je ponovno rekla svoje. Klimatske promjene i otvorene granice su masivni gubitnici u očima glasača radničke i srednje klase.
Australski ljudi žele rast, obilna radna mjesta, porezne rezove i podršku industriji energije. U svakom smislu, oni su odabrali Trumpa. Samo nisu to rekli anketarima.
