Ovaj tjedan, Alexandria Ocasio-Cortez napravila je još jedan od svojih ikonskih Instagram prijenosa uživo u kojem je sjedila na svom kauču i blebetala što god joj je padalo na pamet. Tijekom te izvedbe, iznijela je neke prilično zapanjujuće tvrdnje. AOC je izjavila da vlada vodi “koncentracijske logore” na granici. Implicitno uspoređujući stanje srednjoameričkih imigranata 2019. godine sa onim Židova u nacističkoj Njemačkoj, citirala je mantru “nikad više”. Također je rekla da se djeca šalju u “zatočeničke logore”. Dakle, prema zastupnici Kongresa Sjedinjenih Država, u ovoj zemlji imamo i zatočeničke i koncentracijske logore.
AOC je provela većinu jučerašnjeg dana pokušavajući, nepošteno, umanjiti i zamutiti te izjave. Poricala je da se pozivala na holokaust — unatoč činjenice da je koristila frazu “nikad više”, što je slogan specifičan za holokaust — i inzistirala da “stručnjaci koncentracijske logore smatraju ‘masovnim pritvaranjem civila bez suđenja.'” Kao i uvijek, onda želi imati svoju retoričku tortu i istodobno je pojesti. Ona želi prizvati slike holokausta bez da mora braniti tu usporedbu. To je lažna igra. No, bez obzira o kakvoj vrsti “koncentracijskog logora” govorimo — je li to nacistička, sjevernokorejska ili bilo koja druga varijanta — jednostavno je pogrešno tvrditi da u našoj zemlji imamo nešto slično.
Koncentracijski logori nisu mjesta “masovnog pritvaranja” gdje se civili drže “bez suđenja”. Ako je to ono što je koncentracijski logor, onda je okružni pritvor koncentracijski logor. Ćelija za triježnjenje je koncentracijski logor. Sigurnost zračne luke je koncentracijski logor. Termin “koncentracijski logor”, u tom slučaju, nema nikakvog značenja. No, postoji još jedna stvar kod koncentracijskog logora osim samog “pritvora”.
Općenito, ljudi ne odlučuju ići u koncentracijske logore. Oni se skupljaju i dovode tamo protiv svoje volje. Oni se također drže kao zatvorenici — što znači da ne mogu jednostavno ustati i otići, a mnogi od njih također nikada neće otići. I gotovo uvijek postoji politička ili etnička dimenzija koncentracijskih logora. Diktatori ih koriste kako bi zadržali i eliminirali prezrene političke ideologije i nacionalnosti. Ništa od toga se ne odnosi na situaciji na našoj granici.
Imigranti dolaze ovamo svojom slobodnom voljom. Oni nisu izvučeni iz svojih domova u Gvatemali i Ekvadoru i odvučeni u logore. Oni napuštaju svoje domove i prelaze našu granicu po svom vlastitom izboru. Kad su zatočeni, oni su privremeno zadržani i to ne kao zatvorenici. Ako su podnijeli zahtjev za azilom, oni će biti u pritvornoj ustanovi tako dugo dok se njihov zahtjev rješava. Ako se pokušaju ušuljati preko granice i ako su pritom uhvaćeni, oni će biti vraćeni natrag. No, zbog kojeg god razloga došli ovamo, oni mogu otići u bilo koje vrijeme ako se odluče vratiti kući. Ta opcija nije bila na raspolaganju Židovima u nacističkoj Njemačkoj.
I to također nije pitanje političkog ili etničkog čišćenja, unatoč retorici koju koriste ljudi poput Ocasio-Cortez. Ti ljudi su zadržani jer su prešli našu granicu, a ne zbog toga što su ih Srednje Amerike. Srednjoamerikanci koji su ovdje legalno i koji su građani, ne izvlače se iz svojih domova kako bi se poslali u logore. Kad bi to bio slučaj, onda bih se složio, da, mi smo zemlja koncentracijskih logora i doista se provodi program etničkog čišćenja te je vjerojatno potrebna oružana revolucija. Ali to nije ovdje slučaj. Ni blizu.
Možda je manje od idealnog zadržavati masovne brojeve ljudi dok prelaze granicu. To možda nije najugodnija ili najljepša stvar. Ali nikad nisam čuo nikoga tko bi predložio bolji sustav. Demokrati su željni kritiziranja politike pritvaranja (nisu bilo toliko željni kad je to radio Obama), a opet nikad nisu predložili nikakvu koherentnu alternativu. Ako bujica ljudi stigne na našu granicu tražeći azil, koje opcije nam preostaju?
Mogli bismo ih poslati natrag, ali imam osjećaj da AOC i njezine kohorte ne bi bile zadovoljne takvim načinom djelovanja. Mogli bismo im pružiti azil na licu mjesta, bez ikakvih pitanja, ali to bi predstavljalo izrugivanje cijelom sustavu azila i učinilo sustav neodrživim. Mogli bismo im dopustiti da nestanu u unutrašnjosti zemlje dok se zahtjev za azilom obrađuje, ali onda ih vjerojatno više nikada nećemo naći. Ili ih možemo privremeno zadržati dok se sve ne riješi. Od svih tih opcija, ova posljednja mi se čini najrazumnijom i najizvodljivijom. Zapravo, čini se da je to jedina prava opcija. Ako netko ima bolju ideju, može to predložiti. Primjetno je da demokrati tek trebaju to učiniti.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
