Napomena urednika: Budući da je internet ispunjen glupim i krajnje nepoštenim ljudima, urednici Daily Wirea žele napomenuti da ova kolumna koristi stilsko izražajno sredstvo koje se zove sarkazam.
Jučer su demokrati Doma održali saslušanje kako bi raspravljali o reparacijama. Zapravo, bilo je to saslušanje o formiranju povjerenstva za provođenje istraživanja u svrhu ispitivanja reparacija. Možda smo daleko od nečega poput uvođenja sustava reparacija u ovoj zemlji, ali smo mu bliže nego što smo to bili prije nekoliko godina kad se vođa Demokratske stranke Barack Obama suprotstavio toj ideji. Danas je većina mainstream demokrata, uključujući predsjedničke kandidate poput senatora Coryja Bookera (D-NJ) i Elizabeth Warren (D-MA), podržava. Kao istaknuti progresivac i ja također podržavam tu politiku. I mislim da znam kako je ostvariti.
Na najosnovnijoj razini, reparacije bi uključivale plaćanje određene svote novca ljudima čiji su preci prije šest generacija bili robovi. Čini se da je razumno uzeti taj novac od onih čiji su preci prije šest generacija bili robovlasnici. Bogati hollywoodski glumac Danny Glover je prisustvovao saslušanju jer je njegova pra-pra-pra-prabaka bila rob. Činjenica da je Glover težak 40 milijuna dolara i da je većina potomaka robovlasnika danas vjerojatno malo siromašnija od njega, nije bitna. Kako se ispostavlja, ponekad je dobro uzimati od siromašnih i davati bogatima.
Sad, moramo se pozabaviti s nekoliko pitanja: Naime, kako znamo tko je potomak robova, a tko je potomak robovlasnika? Zasigurno, crnac čija je obitelj stigla na ove obale 1970. godine ne može potraživati povijesno pravo na reparacije za ropstvo. A za bijelu osobu čija je obitelj stigla ovdje nakon abolicije — možda kao irski dužnički sluge — ne može se reći da u svojoj krvi nosi bilo kakvu krivnju za sjevernoameričko ropstvo. Čini se čudnim misliti da bi svatko mogao nositi krivnju za ropstvo u svojoj krvi, ali to je premisa koju moramo prihvatiti da bi se ova kugla počela valjati.
Kako sve ovo možemo riješiti? Pa, čini se da će nam trebati obavezno DNK testiranje. Možda Ancestry.com može napraviti ugovor s vladom kako bi pomogli u ovim naporima. Mi jednostavno moramo prisiliti 327 milijuna ljudi da pošalju svoje DNK uzorke kako bismo mogli pratiti njihove krvne loze i otkriti tko je dužnik, a tko primatelj. To bi vjerojatno bilo neustavno, ali nemojmo se sad obazirati na to.
Što je s ne-bijelcima koji su imali robove? Bilo je nekoliko crnih robovlasnika. Tu su bili i Indijanci robovlasnici. Očigledno bi oni trebali platiti, a ne primiti, reparacije. Ali što ako je netko potomak i robovlasnika i robova? Razmotrite slučaj američkog Indijanca čija obitelj je porobljena prije 300 godina, ali je posjedovala robove prije 200 godina. Ili razmotrite osobu čiji je pra-pra-pra-pra-pradjed bio robovlasnik, a pra-pra-pra-pra-prabaka rob. Što ćemo učiniti s njima? Vratit ćemo se na to.
Čini mi se da se, ako već ispravljamo povijesne pogreške, ne bismo trebali ograničavati na granice ove zemlje — granice koje su, moramo se podsjetiti, proizvoljne i besmislene. Osim toga, ako se već vraćamo 150 godina unatrag, zašto onda ne bismo proširili naše pretraživanje još više? Bilo bi apsurdno očekivati da će židovska osoba čiji su djedovi i bake ubijeni u holokaustu platiti odštetu. Doista, njima duguju reparacije svi koji su njemačkog podrijetla. Autohtoni narodi na našoj hemisferi prakticirali su ropstvo (i ljudske žrtve) u masovnim razmjerima. Oni su također porobljeni od Europljana. Oni duguju, ali im se također duguje. Sjevernoafrikanci su porobljavali bijelce na Berberskoj obali. Također su danas živi mnogi ljudi koji potječu od onih koji su bili progonjeni jer su bili Japanci. Što je s potomcima Džingis Kana (svih 16 milijuna njih)? Zasigurno moraju platiti za patnju koju su prouzročili nevinima njihovi pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pradjedovi, koji su vjerojatno oteli i silovali njihove pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-prabake. Ali tko plaća ovdje?
Rimljani su pokorili i porobili mnoge ljude. Isto kao i Osmanlije i Kinezi i Egipćani i Maje i svako drugo carstvo koje možete imenovati. Potomci tih tlačitelja naposljetku bi trebali platiti svirača kako bi daleki rođaci njihovih žrtava mogli napokon ozdraviti. A još se nismo pozabavili s onim crnim ljudima koji su potomci afričkih plemenskih poglavara koji su prodavali druge Afrikance bijelim trgovcima robljem. Oni jasno moraju odgovarati za uloge svojih predaka u ovom zlu. Jedini problem je taj što vjerojatno ima mnogo ljudi koji potječu i od robova i od trgovaca robljem.
Ako ovo gledamo na globalnoj razini, otkrivamo da je svatko na svijetu potomak i progonitelja i progonjenih. Svatko nosi krivnju i žrtvu u svojoj krvi. Kao jednom otvorite ovu limenku s crvima, otkrijete da ima puno više crva nego ste to očekivali. Je li to razlog za odustajanje od cijelog pothvata? Nikako.
Evo što bismo trebali učiniti: Svi ljudi u svakom gradu i mjestu u Americi trebali bi se, na određeni dan, sastati na određenom mjestu. Tada ćemo formirati ogromne krugove tako da svatko u krugu ima osobu sa svoje lijeve i desne strane. Zatim ćemo iz džepova izvući 100 dolara i predati je osobi s naše lijeve strane. Tako ćemo svi platiti za sve grijehe naših predaka i također ćemo biti plaćeni za svu patnju naših predaka. Sve će doći u ravnotežu. Svi računi podmireni. Utopija nas čeka.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
