“Predugo nas naši lideri iznevjeravaju, vodeći nas iz jednog rata za promjenu režima u drugi, što nas je dovelo u drugi Hladni rat i utrku u naoružanju, koja je naše porezne obveznike koštala bilijune teško zarađenih dolara i bezbrojnih života. Ovoj ludosti treba stati na kraj.”
Donald Trump, oko 2016. godine?
Ne. Ovo osuđivanje intervencionizma Johna Boltona došlo je od kongresnice Tulsi Gabbard s Havaja tijekom debate demokratskih kandidata za predsjednika u srijedu. S trideset i osam godina na leđima, ona je bila najmlađa kandidatkinja na sceni.
Gabbard je nastavila žestoko kritizirati “predsjednika i njegov kabinet ratnih huškača [koji] su nas doveli na rub rata s Iranom”.
U vatrenoj razmjeni, kongresmen Tim Ryan iz Ohija suprotstavio se izjavivši da se Amerika ne smije povući iz Afganistana: “Kad nismo bili tamo, počeli su se zalijetati avionima u naše zgrade.”
“Talibani nas nisu napali 11. rujna”, odgovorila je Gabbard. “Al-Qaida nas je napala na 9/11. To je razlog zašto sam se ja, kao i mnogi drugi, pridružila vojsci. Da se obračunamo s Al-Qaidom, a ne s talibanima.”
Kad je Ryan inzistirao da moramo ostati angažirani u toj zemlji, Gabbard je uzvratila:
“Je li to ono što ćete reći roditeljima one dvojice vojnika koji su upravo ubijeni u Afganistanu? ‘Pa, jednostavno moramo biti angažirani.’ Kao bivša pripadnica vojske reći ću vam da je taj odgovor neprihvatljiv. … Naša situacija u Afganistanu nije ništa bolja od trenutka kad smo započeli taj rat.”
Do kraja debate, Gabbard je bila uvjerljiva pobjednica što se tiče anketa koje su proveli Drudge Report i Washington Examiner te bila daleko ispred svih demokratskih kandidata čija su imena pretraživana na Googleu tijekom debate.
Iako je dobila manje od sedam minuta u dvosatnoj debati, to vrijeme nije mogla učinkovitije iskoristiti. A njezina izvedba mogla bi uzdrmati demokratsku utrku za predsjedničku nominaciju.
Ako se uspije podići nekoliko bodova iznad svojih 1%-2% na anketama, mogla bi osigurati svoje mjesto u drugom krugu debata.
Ako se to ostvari, moderatori debate će joj upućivati pitanja u vezi vanjske politike koja vjerojatno ne bi došla na dnevni red bez njezine prisutnosti, a ta pitanja bi mogla otkriti skrivene podjele unutar Demokratske stranke.
Od vodećih demokratskih kandidata moglo bi se zatražiti da proglase kakva bi američka politika trebala biti — ne samo prema Afganistanu, već i prema Iraku, Siriji, Jemenu, Saudijskoj Arabiji, Izraelu, Kushnerovom “Poslu stoljeća” i Trumpovom prividnom odbijanju dvodržavnog rješenja.
Ako uđe u drugi krug, Gabbard bi mogla postati katalizator globalizacijske protiv nacionalističke debate koja je izbila između republikanaca Trumpa i Busha 2016. godine, debate koja je uvelike pridonijela Trumpovoj pobjedi na republikanskoj konvenciji u Clevelandu kao i na predsjedničkim izborima u studenom.
Problem koji Gabbard predstavlja demokratima jest taj što ona zauzima pozicije, kao što je pokazala u dvoboju s Ryanom, koje razdvajaju njezinu stranku, dok njezini kandidati više vole govoriti o onome što ujedinjuje stranku, kao što je strah od Trumpa, besplatni koledž i cijeđenje bogatih.
Ako dobije više vremena u eteru, ona će također predstaviti probleme i Republikanskoj stranci. Jer vanjska politika koju Tulsi Gabbard zagovara nije daleko od vanjske politike koju je Donald Trump obećao 2016. godine, ali je od tog vremena nije uspio uspostaviti.
Još uvijek imamo 2.000 vojnika u Siriji, 5.000 u Iraku, 14.000 u Afganistanu. Upravo smo premjestili operativnu grupu nosača aviona, bombardere B-52 i 1.000 vojnika u Perzijski zaljev kako bi se suprotstavili Iranu. Uskoro ćemo nametnuti sankcije iranskom ministru vanjskih poslova s kojim bismo trebali pregovarati ako želimo izbjeći rat.
Jared Kushner govori o konzorciju pod vodstvom SAD-a kako bi prikupio 50 milijardi dolara za Palestince u zamjenu za njihov gubitak suvereniteta i okončanje njihovog sna o nacionalnoj državi na Zapadnoj obali i Gazi s Jeruzalemom kao glavnim gradom.
John Bolton govori o promjeni režima u Caracasu i suočavanju s “troikom tiranije” na Kubi, u Nikaragvi i Venezueli.
Umjesto surađivanja s Rusijom kao što je Trump obećao, mi sankcioniramo Rusiju, naoružavamo Ukrajinu, šaljemo ratne brodove u Crno more, ojačavamo NATO na Baltiku i uništavamo ugovore o kontroli naoružanja koje su Ronald Reagan i ostali predsjednici sklopili tijekom Hladnog rata.
U lipnju ove godine, Vladimir Putin otputovao je u Peking gdje su se on i Xi Jinping sastali u Velikoj dvorani naroda kako bi upozorili da će u ovo vrijeme “rastuće globalne nestabilnosti i neizvjesnosti” Rusija i Kina “produbiti svoje konzultacije o pitanjima strateške stabilnosti”.
Xi je Putinu dodijelio novu kinesku Medalju prijateljstva. Putin je odgovorio: “Suradnja s Kinom je jedan od glavnih prioriteta Rusije i dosegla je neviđenu razinu.”
Na kraju Hladnog rata bili smo usamljena supersila. Tko nam je uskratio tu nadmoć? Tko je iskrvario 7.000 američkih života i 6 bilijuna dolara u beskrajnim ratovima na Bliskom istoku? Tko nas je doveo u ovaj Hladni rat II?
Je li sve to bilo djelo onih prokletih izolacionista?
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
