Prije otprilike dva tjedna, O.J. Simpson je tweetao video u čast Michaela Jacksona. Sportaš koji je izbjegao osudu za brutalno ubojstvo svoje bivše supruge i njezinog dečka, pjevao je hvalospjeve pjevaču koji je izbjegao osudu i koji je ispleo svoje bogatstvo i šarm u paukovu mrežu kako bi u njezinu zamku ulovio dječake radi svog vlastitog zadovoljstva.
Simpson je rekao da je morao napustiti svoj dom, vjerojatno tijekom suđenja za ubojstvo 1995. godine. Rekao je kako je Jackson ponudio njemu i njegovoj djeci utočište na posjedu zloglasno naklonjenom djeci, Neverlandu.
“[Jackson] me nazvao i rekao: ‘O.J., moraš odvesti djecu na ranč Neverland. Svidjet će im se. I to sam i učinio. I bilo je čudesno. Djeca bi dolazila gore. Dovodila su neke od svojih prijatelja.” Jackson nikad nije bio tamo, rekao je Simpson, “ali je uvijek imao darove za djecu.”
Kladim se da je. Čudesne.
I doista, gledajući to nisam znao da li da se smijem ili plačem. Video mi se učinio onim krajnjim izražajem generacije zmija, doba koje je zamijenilo talent za mudrost, slavu za autoritet i politiku za vrlinu.
(Navodni) ubojica slavi (navodnog) zlostavljača djece. Neka vas napusti sva nada, vi koji ulazite na Twitter.
Ova video travestija civilizacije vratila mi se u sjećanje nakon uhićenja milijunaškog financijera Jeffreyja Epsteina zbog optužbi za silovanje i svodništvo maloljetnih djevojaka. Točno sam znao što će se dogoditi s tom pričom. Gotovo istog trenutka, kao i nakon masovnih pucnjava, mediji su pokušali oblikovati narativu u ljevičarske svrhe. Epstein je poznavao Trumpa! Trumpov ministar rada sklopio je nagodbu s Epsteinom!
Desnica je uzvratila svojim glasovima u pobunjeničkim medijima. Epstein je bio donator demokrata! Bill Clinton je bio na brojnim putovanjima u njegovom privatnom zrakoplovu i u više navrata je posjetio njegov privatni otok! I premda se konzervativcima može oprostiti zbog djelovanja u samoobrani, oni se svejedno u tom pokušaju degradiraju na razinu ljevice.
Budući da pretvaranjem onoga što je pitanje dobra i zla u pitanje desnice i ljevice, mi propuštamo — možda namjerno propuštamo — poantu svega.
Poanta je ova. Ogromna mreža bogatih i moćnih ljudi, muškaraca i žena, heteroseksualnih i homoseksualnih, u dosluhu je i normalizira seksualno zlostavljanje djece.
Kako znam? Dokazi su posredni, ali svejedno uvjerljivi.
Godine 2010., kad je Jeffrey Epstein završio svoju kratku trinaestomjesečnu zatvorsku kaznu zbog prostitucije, organizirao je zabavu u svojoj newyorškoj rezidenciji za svog kompića, princa Andrewa iz Velike Britanije. Tko je bio prisutan? Prema Daily Beastu: George Stephanopolous, Katie Couric, Woody Allen, Charlie Rose i Chelsea Handler, među ostalima. Zabava za seksualnog zlostavljača? Računajte na mene!
Godine 2009., više od 100 hollywoodskih glavešina potpisalo je peticiju koja je pozivala na oslobađanje Romana Polanskog, kojem je nakratko zaprijetila ruka pravde zbog drogiranja i sodomiziranja 13-godišnje djevojčice 1970-ih godina. Vrhunski talenti potpisali su peticiju: Woody Allen (ponovno), Martin Scorsese, David Lynch, Pedro Almodovar. Peticiju je cirkulirao Harvey Weinstein, koji je rekao novinarima: “Hollywood je najbolji moralni kompas jer ima suosjećanje.”
Godine 1979., Hollywood je koristio taj Weinsteinov kompas i nominirao Woodyja Allena (ponovno) za njegov scenarij za Manhattan, film o 42-godišnjem piscu komedije koji izlazi sa srednjoškolkom. Godine 2002., dali su osuđenom silovatelju Polanskom Oscara i ovacije za Pijanista. Godine 2008., nominirali su film Žena kojoj sam čitao, film o suosjećajnoj nacistkinji koja ima seks s 15-godišnjim dječakom. Kao što je moj prijatelj John Nolte iz Breitbarta neumorno izvještavao, Žena kojoj sam čitao bio je samo jedan od nekoliko filmova koji su normalizirali zlostavljanje djece.
Redatelj Bryan Singer bio je osnovano optužen zbog napada na maloljetne dječake — dio muškarac-na-dječaka zabavne scene ispunjene slavnim osobama u Encino rezidenciji. A opet, Singer je unajmljen kao redatelj nekih od najvećih filmova u gradu i otpušten je iz Bohemian Rhapsodyja tek kad je pritisak javnosti postao prevelik. Victor Salva postao je čuveni redatelj nakon svoje optužbe za pedofiliju. Bivša dječja filmska zvijezda Corey Feldman nazvao je pedofiliju “problemom broj jedan u Hollywoodu”, ali ta priča, nakon što je lagano zatalasala zanimanje javnosti, nije otišla nikamo. Zvijezda Gospodara prstenova Elijah Wood složio se s Feldmanom, da bi potom povukao svoje primjedbe. “Svaki kralj i kraljica maturanata koji stigne u L.A. zna što može očekivati”, rekao je jedan redatelj.
Katolička crkva je s pravom osuđena zbog institucionalnog zataškavanja rasprostranjenog zlostavljanja djece među svećenstvom. Ali teško je ne dobiti dojam da je stvarni grijeh crkve taj što je potonula na razinu ostatka svijeta, da je zlostavljanje djece jednostavno nešto što moćni ljudi čine, nešto što smatraju normalnim, nešto što nitko — uključujući naše korumpirane i visoko politizirane medije — ne uzima previše ozbiljno.
Ako je to istina — a ja vjerujem da jest — mi živimo u kulturi koja je toliko bolesna, toliko pokvarena, toliko izgubljena da se politička pitanja moraju ostaviti po strani, a prva pitanja, religijska pitanja, trebaju ponovno biti razmotrena. Od sviju nas.
Jer istina je: ne postoji ništa što bi ovo moglo zaustaviti osim promjena srca širom kulture u kojoj će sudjelovati svi dobri muškarci i žene svih političkih boja. Inače bismo mogli ovako nastaviti zauvijek — ili barem do Posljednjeg suda. Nakon toga, baš i ne.
Andrew Klavan je američki konzervativni pisac, novinar, scenarist, politički komentator i voditelj podcasta “The Andrew Klavan Show” na Daily Wireu.
