U dvije večeri posljednjih predsjedničkih debata Demokratske stranke, 20 kandidata upozoravalo je u sve alarmantnijim terminima o navodno nazirućoj apokalipsi.
“Opstanak čovječanstva na ovom planetu je doslovno u rukama sljedećeg predsjednika”, rekao je guverner Washingtona Jay Inslee tijekom druge večeri. “I mi moramo imati vođu koji će učiniti ono što je potrebno kako bi nas spasio.”
Iako nije svaki kandidat podržao takozvani Green New Deal, većina je klimatske promjene nazvala egzistencijalnom prijetnjom i odjekivala senzacionalističke naslove da imamo 12 godina, 10 godina ili čak pet godina vremena da nadvladamo Sudnji dan. Na nasreću za američki narod, nitko nije odlučio odložiti po strani pretjerivanja klimatskog alarmizma i iskoristiti svoju platformu kako bi poveo naš nacionalni diskurs prema istini.
I do sad, nitko od onih koji galame oko ove navodno nadolazeće apokalipse nije ponudio bilo kakav ozbiljan plan djelovanja.
Naš nacionalni razgovor o klimatskim promjenama ostaje neproduktivan, jer obje strane pričaju svoje, umjesto jedna s drugom.
Karika koja nedostaje je u temeljitom razumijevanju kako zapravo Sjedinjene Države proizvode energiju. Ako političari doista žele prijeći na obnovljivu energiju, to se ne može ostvariti bez konkretnog, koherentnog plana za mijenjanje 80% naše energije koja dolazi iz fosilnih goriva — prirodnog plina, nafte i ugljena.
Sviđalo se to nama ili ne, fosilna goriva predstavljaju najpouzdaniji, najpristupačniji i najbogatiji izvor energije koji imamo. Pristup tim energetskim resursima doveo je do najdramatičnijeg poboljšanja ljudskog stanja u zabilježenoj povijesti. Nakon što je industrijska revolucija učinila električnu energiju rasprostranjenom i dostupnom, prosječni globalni životni vijek i BDP po glavi stanovnika drastično su porasli. Ljudi su zdraviji, slobodniji, napredniji, bolje obrazovani i komforniji nego ikad prije.
U međuvremenu, kako se povećavala naša potrošnja energije, tako se povećavala i kvaliteta okoliša. Sjedinjene Države su svjetski lider u čistom zraku, a glavni zagađivači su se smanjili za gotovo 75% od 1970. godine.
To su pogodnosti koje uzimamo zdravo za gotovo — pogodnosti koje ne uživa svaka država, čak ni u 21. stoljeću — i prečesto se zanemaruju u političkim razgovorima o energiji i okolišu.
Na trenutačnim razinama tehnologije, vjetar i solarna energija zahtijevaju previše zemlje, skladišta baterija i rezervne energije kako bi postoji primarni izvor energije. Kako bi solarna energija zamijenila postojeće termoelektrane u naciji, bilo bi potrebno 27 puta više zemljišta i više od 100 puta više zemljišta za vjetar, ne računaući ogromne potrebe skladištenja — kao i uništavanje više divljih životinja te uvelike povećavajući naš fizički otisak na zemlji.
Čak i nakon desetina milijardi dolara u subvencijama poreznih obveznika, obnovljiva energija ostaje nepraktična.
Samo pitajte Njemačku, u kojoj je mandatno uvođenje obnovljive energije uzrokovalo više nego 50-postotno povećanje cijena električne energije — i gdje se termoelektrane koriste kao potpora u opskrbi energijom kad vjetar ne puše i sunce ne sije. Nedavna studija otkrila je da više cijene struje vode do većeg broja smrtnih slučajeva u zimskim mjesecima, jer su građani s niskim primanjima i stariji građani prisiljeni birati između grijanja domova i stavljanja hrane na stol.
Nadalje, čak i 100% prebacivanje na obnovljivu energiju do 2030. godine, na što poziva Green New Deal, smanjilo bi globalne temperature za 0,04 stupnja do 2100. godine. I to je prema podacima koje koriste Ujedinjeni narodi, tradicionalno jedan od vodećih glasova klimatskog alarmizma.
Predsjedničke debate Demokratske stranke posljednje dvije večeri nisu dotakle niti jednu od ovih stvarnih, opipljivih briga. Umjesto toga, kandidati su se priklonili političkoj privlačnosti potpirivanja straha od klimatskih promjena. Gradonačelnik South Benda u Indiani, Pete Buttigieg, jecao je da se približavamo “horizontu katastrofe”, usprkos činjenice da je u prošlom stoljeću smrtnost uzrokovana klimom pala za 97%.
U međuvremenu, birači su ostavljeni visjeti, suočeni s lažnim izborom između malo vjerojatnog sudnjeg dana i nepotrebno većih poreza, troškova električne energije i goriva i sveukupnih životnih troškova — a sve to za ograničenu, ako ikakvu, korist za okoliš.
Umjesto da ponavljaju kao papagaji popularne, ali neutemeljene pripovijesti o klimatskim promjenama, naši bi potencijalni vođe trebali osnažiti Amerikance jasnim putem naprijed koji daje prioritet ljudskom procvatu. Povijest je pokazala da je u Sjedinjenim Državama i diljem svijeta, pristupačna, pouzdana i obilna energija ključna za taj procvat.
Naša ekonomija, javno zdravlje i kvaliteta života ovisi o tome.
