Često razmišljam o izvjesnoj sceni pri kraju “Čovjeka za sva vremena” Roberta Bolta. Thomasu Moreu se sudi zbog izdaje (lažna optužba koja je proizašla iz Moreovog odbijanja priznavanja kralja kao vrhovnog poglavara Crkve) i upravo je primio sudbonosni pravni udarac koji je došao kao posljedica svjedočenja njegovog bivšeg prijatelja. Njegova nekadašnja osoba od povjerenja, Richard Rich, tvrdio je da je čuo kako More iznosi izdajničke izjave — lažni navod koji je zapečatio Moreovu sudbinu i poslao ga na vješala.
Dok je Rich napuštao sudnicu, More je primijetio medaljon koji je visio oko njegovog vrata. Tužitelji informiraju Morea da Richov medaljon označava njegovo imenovanje na poziciju glavnog tužitelja Walesa. More, zgranut, izjavljuje: “Za Wales? Ali Richarde, čovjek nema koristi od davanja svoje duše za čitavi svijet … a ti si je dao za Wales?”
More nije mogao vjerovati da bi se Rich mogao odreći svoje duše i izdati prijatelja za takvu tričavu isplatu. Pogrešno je odreći se svog integriteta za bilo kakvu nagradu, ali još je žalosnije i neobranjivije što je to učinio samo kako bi postao birokrat u Walesu.
Postoji mnogo ljudi u našoj kulturi koji su spremni odreći se svog integriteta i dostojanstva za još manje impresivne privilegije od toga. Kukavice naših dana će se odreći gotovo svakog vjerovanja, bez obzira koliko duboko usađenog, samo kako bi izbjegli zlobne komentare na Twitteru. Ali kompromis zapravo nikada ne uspije. Richard Rich je barem dobio mjesto koje mu je obećano. Ovih dana, oni koji napuste istinu i dostojanstvo u nadi da će ljudi na internetu biti dobri prema njima, gotovo uvijek, neizbježno otkrivaju da ljudi na internetu još uvijek neće biti dobri prema njima. Oni žrtvuju svoju dušu za “tako treba, dečko”, a onda čak nitko ne kaže “tako treba, dečko”. Oni su ostavljeni praznih ruku bez nagrade i bez dostojanstva koje su žrtvovali zaradi nje.
To je ona surova stvarnost koju je Mario Lopez otkrio ovaj tjedan. Lopez je gotovo istog trenutka povio svoju kičmu nakon što je doživio oštre reakcije zbog svoje objektivno istinite tvrdnje da trogodišnjoj djeci ne bi smjeli dopustiti birati svoj spol. Trebali bismo naglasiti da je specificirao trogodišnjake. Nije bilo kao da je tvrdio da je transrodnost, u principu, samopobijajuća pseudoznanost (što ona jest); već je tvrdio da djeca u maloj dobi vjerojatno ne mogu donositi ovakve vrste određivanja o sebi. Njegova izjava nije samo bila istinita, već je povrh toga bila i prekomjerno umjerena. To nije bilo anti-transrodna dreka, usprkos tome kako su je mediji prikazali. Bio je to pristojna i visoko kvalificirana opservacija o psihološkim ograničenjima vrlo male djece.
Ipak, kao što smo vidjeli, bilo kakvo odstupanje od radikalnih ljevičarskih govornih točaka — koliko god ono neznatno i oprezno bilo — dočekat će se bijesnim reakcijama. Lopez je bio podvrgnut obmanjujućim naslovima i bijesnim tweetovima budne rulje nekih 12 sati prije nego je pao na koljena i molio za oprost. On se odrekao svog uvjerenja u biologiju i svog protivljenja zlostavljanju djece u jednom jedinom naletu, a sve u nadi umirivanja rulje i osiguranja svog statusa zvijezde s c-liste. No, to nije uspjelo. To nikad ne uspjeva. Bijesni članci nastavili su se slijevati. Budna rulja nastavila je svoje napade. A sad dolazi i vijest da će ga rukovoditelji NBC-a možda otpustiti s njegovog mjesta u emisiji “Access Hollywood”. Sve to, iako se ispričao i iako su njegovi izvorni komentari bili sami po sebi jasni, bezazleni i neuvredljivi koliko je to uopće moguće.
Ako nismo motivirani držati se svojih uvjerenja samo iz one temeljne strasti za istinom i dostojanstvom, možda bismo trebali biti uvjereni na onim više utilitarističkim osnovama. I mogli bismo ih se pridržavati jer nas njihovo napuštanje ionako neće spasiti. Ako rulja dođe po vas zbog istine koju ste izgovorili, uistinu ne postoji ništa drugo nego zadržati svoju liniju. Ako podignete bijelu zastavu, oni će se nasmiješiti i poslušati vaše puzeće izvinjenje — a nakon toga će svejedno nastaviti s vašim pogubljenjem. Nikada vam neće biti oproštena uvreda koju ste im nanijeli. Oni nikada neće zaboraviti. Onog istog trenutka kad izgovorite neumoljivu istinu, vi ste neprijatelj. To neće ništa promijeniti. Bolje je da to prihvatite, progutate knedlu i zadržite svoje dostojanstvo.
Dolazim u iskušenje da kažem Mariu Lopezu: “Čovjek nema koristi od davanja svoje duše za čitavi svijet … a ti si je dao za Access Hollywood?” Ali on neće dobiti čak ni “Access Hollywood”. On iz svega toga neće dobiti ništa. Kukavice, ovih dana, ionako nikad ne dobivaju. Dakle, zašto onda ne biste imali malo hrabrosti? Vi doslovno ionako nemate što izgubiti.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
