Deset tjedana prosvjeda, od kojih je nekoliko bilo masovnih, a nekoliko nasilnih, kulminiralo je u ponedjeljak zatvaranjem zračne luke u Hong Kongu.
Peking je zloslutno opisao nasilne prosvjede tijekom vikenda kao “poremećene” činove koji su “prvi znakovi terorizma” i zakleo se na nemilosrdno kažnjavanje počinitelja.
Kina se prisiljava na odluku koju ne želi donijeti: korištenje vojne sile, kao na Tiananmenskom trgu prije 30 godina, za gušenje ustanka. To bi otkrilo karakter komunističke diktature predsjednika Xi Jinpinga, kao i dugoročne planove Pekinga za ovaj poluautonomni grad od gotovo 7,5 milijuna stanovnika.
Ipak, to nije jedina unutarnja ili granična briga Xijevog režima.
Milijuni Ujgura na zapadu Kine nalaze se u koncentracijskim logorima i podvrgnuti su “re-edukaciji” kako bi promijenili svoj način razmišljanja o lojalnosti, secesiji i stvaranju novog istočnog Turkestana.
U lipnju je kinesko plovilo udarilo i potopilo filipinsku ribarsku brodicu, prepustivši njezina 22 člana posade na milost i nemilost sudbine. Ribare je spasio vijetnamski brod.
Nevoljkost filipinskog predsjednika Rodriga Dutertea da se odupre kineskoj fortifikaciji u Južnom kineskom moru na stijenama i grebenima za koje Manila tvrdi da se nalaze unutar njihovih vlastitih teritorijalnih voda pretvorio je filipinski nacionalizam u onaj kontra Kine.
Kinesko potraživanje Tajvana odbacuje službeni Taipei, koji je upravo kupio američku vojnu opremu u vrijednosti 2,2 milijarde dolara, uključujući tenkove Abrams i rakete Stinger.
Bilo kakvo tajvansko proglašenje neovisnosti, upozorila je Kina, znači rat.
I dok zahtjev Tajvana za kupnju američkih lovaca F-16 još uvijek nije odobren, tajvanski predsjednik Tsai se u rijetkom posjetu nedavno zaustavio u SAD-u, prije nego je nastavio svoj put u karipske zemlje koje zadržavaju diplomatske odnose s Taipeijom. Peking je izrazio bijes zbog američke prodaje oružja i neslužbenog posjeta Tsaia.
Napuhano kinesko gospodarstvo raste, u najboljem slučaju, polovinom dvocifrene stope od prije jednog desetljeća, što nije dovoljno za stvaranje potrebnih radnih mjesta za stotine milijuna na selu koji traže posao.
A razgovori u trgovinskom sporu SAD-Kina su obustavljeni, u čijem se srcu nalaze, kako kaže pomoćnik Bijele kuće Peter Navarro, Pekingovih “sedam smrtnih grijeha” u postupanju sa Sjedinjenim Državama.
Kina krade naše intelektualno vlasništvo cyber krađom, prisiljava američke kompanije u Kini na prijenos tehnologije, hakira naša računala, ubacuje se na naša tržišta kako bi američkim kompanijama oduzela poslove, subvencionira državna poduzeća u natjecanju s američkim firmama, manipulira svojom valutom i, unatoč našim prosvjedima, otprema u SAD drogu fentanil koja je postala glavni ubojica Amerikanaca.
Takve prakse omogućile su Kini nagomilavanje godišnjeg trgovinskog viška u iznosu od 300 do 300 milijardi dolara na naš trošak i, kaže Navarro, uzrokovale gubitak 70.000 tvornica i 5 milijuna radnih mjesta u proizvodnji u SAD-u.
Štoviše, Kina je iskoristila akumulirano bogatstvo svojih ogromnih trgovinskih viškova za financiranje svojih planova hegemonije u Aziji i šire.
S predsjednikom Trumpom koji je zaprijetio 10-postotnim tarifama na još 300 milijardi kineskog izvoza u SAD, Xi mora odlučiti želi li prekinuti svoju taktiku trgovinskog rata protiv SAD-a, koja se odvijala tijekom Clintonovih, Bushovih i Obaminih administracija. Ako odbije, hoće li prihvatiti razdvajanje naših dviju ekonomija?
Jedino se Trump uhvatio u koštac sa Srednjim kraljevstvom.
Ako su američki narod i Kongres spremni igrati tvrdo i prihvatiti žrtve, mi možemo pobijediti u ovoj borbi. SAD kupuje pet puta više od Kine nego što prodaje Kini. Veliki gubitnik u ovom sučeljavanju, ako ostanemo na ovom putu, neće biti SAD.
Tri godine, američki establišment nije prestao zavijati o ruskoj krađi e-mailova Demokratskog nacionalnog odbora i kampanje Hillary Clinton.
A opet, najveći cyber-zločin stoljeća bila je krađa 22 milijuna osobnih podataka podnositelja zahtjeva i zaposlenika američke vlade, od kojih su mnogi držali odobrenja za pristup strogo povjerljivim podacima.
Kompromitiran ovo krađom, tadašnji direktor FBI-a James Comey je rekao da je to bila “riznica informacija o svima koji su radili, pokušali raditi ili rade za vladu Sjedinjenih Država.”
“Vrlo velika stvar iz perspektive nacionalne sigurnosti … i kontraobavještajne perspektive”, rekao je Comey. A Xijeva Kina je bila ta, a ne Putinova Rusija, koja je počinila krađu. A opet, čini se kako su američke elite zaboravile na ovaj daleko teži cyber napad.
Bez sumnje, Rusija je rival. Ali Putinova ekonomija je veličine one talijanske, dok kineska ekonomija izaziva našu vlastitu. A kineska populacija je 10 puta već od ruske i četiri puta nadmašuje SAD.
Kina je očigledno veća prijetnja.
Jesu li Amerikanci spremni podnijeti potrebne žrtve kako bi prisilili Kinu da se pridržava pravila recipročne trgovine?
Ili će Trumpa politička stvarnost prisiliti da prihvati dugoročnu i razornu vezu koju slijedimo od dana kad smo Kini dozvolili trajni status najpovlaštenije nacije 2001. godine?
Ovo će pitanje vjerojatno odlučiti sudbinu naših odnosa i budućnost Azije, ako ne i čitavog svijeta.
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
